Pojmovi turist i terorist fonetski su i morfološki veoma slični. Razlika je u samo jednom suglasniku, a na ovu žegu čovjek olako zanemari razliku u leksemu i pobrka pojmove.
Tako sam i ja turistima htio preporučiti Zračnu luku Zadar, ali tipkovnica ispisuje uvije isto – dragi teroristi, evo zašto bi Zračna luka Zadar trebala bi biti vaš prvi izbor. Iz tehničkih razloga stoga, i jedino zato, mijenjam temu i pišem o pogodnostima za teroriste, a ne za ove druge. Uostalom, na to me navelo i osobno iskustvo putovanja za Rim, u subotu 28.6. ujutro.
Da je parking u ZL Zadar skup, to znaju čak i turisti, ali ionako je glupo, zar ne, da bombaši ostavljaju svoje auto na aerodromu kad im je Uberom iz grada do tu svega deset eura, noću možda euro ili dva skuplje. Usporedite to s prijevozom iz Dubrovnika ili Splita do njihovog aerodroma pa će vam biti jasno. Evo nije mi lijeno, dok ovo pišem Uber mi iz Dubrovnika do ZL Ruđer Bošković nudi točno tri puta skuplju vožnju. Prošlo je vrijeme kad su se turi…. teroristi razbacivali novcima.
Putovanje Ryanom je zgodna stvar, naročito ljeti kad čovjeku ne trebaju dva džempera, nego samo ručna prtljaga – kratke hlače, majica i pasta za zube.
Zašto pasta za zube?
Da bi pokazali kako je Zračna luka Zadar pravi mali raj za teroriste.
Priča ide ovako – svi znate da se u avion ne smije unositi tekućina u bočicama većim od 100 ml. To je zato da turisti u avion ne bi unijeli dovoljno tekućeg eksploziva koji bi mogao probiti trup aviona i tako ugroziti sigurnost leta.
Teroristi su, s druge strane, prilično tupava stvorenja i ne znaju da se kroz kontrolu mogu sasvim legalno provući i s čitavom litrom tekućine, samo ako je pakirana u bočice od po 100 ml. Ne znam kako mi se to dogodilo, ali u neseseru sam ostavio pastu za zube od 125 ml, doduše napola već potrošenu, ali nije bitno. Gospođa na rendgenu je primijetila nešto sumnjivo na desnoj strani torbe i upozorila kolegu da to malo bolje pogleda. Pomislio sam, možda joj je sumnjiva bila prijenosna baterija za mobitel (powerbank), tri kabela i punjač, ali se kolega fokusirao na neseser u kojem je bila napola iscijeđena pasta za zube.
Mora je baciti jer, znate, nije problem što je pasta napola iscijeđena, problem je u pakiranju. To ne smije u avion, opasno, zabranjeno…
Znam! Samo sam kimnuo glavom i pokazao na kantu za smeće. Čovjek je sasvim u pravu, a ne‘š ti ni paste, najjeftinije koju sam našao u Lidlu. Baci to ionako ne valja.
Međutim, taštinu koju mi je povrijedila vlastita nepažnja, dodatno mi je zagrebala njegova potreba da mi tumači propise koje i sam znam.
Zato sam malo zastao, pogledao njega pa Filipovu torbu koja nikome, ni kolegici na rendgenu, ni mome sugovorniku nije bila sumnjiva. Filip i Nora, za sada, teroriziraju mamu i tatu, ali ovdje su pokazali znatno veći potencijal.
Otvorio sam dakle Filipovu torbu i iz nje izvukao platsičnu bocu od pola litre vode, od kojih smo popili možda pola do dvije trećine. Ali princip je isti, ako ne može pasta za zube, računam, ne može ni boca od pola litre. Izvučem ja dakle bocu i pitam – što ću onda s ovim? I kaže meni djelatnik osiguranja u ZL Zadar – ne bi to smjeli unositi u avion, pa popijte prije nego uđete.
Čekaj malo, napola popijena boca od pola litre može, a napola potrošena pasta za zube od 125 ml, ne može!?
Imamo vodu, imamo četkice, imamo pastu… mogli smo lijepo svi oprati zube i mirna Bosna.
No, kao u TV reklami za teroriste, ni to nije sve.
Suprugu se nikad ne bih usudio nazvati teroristkinjom, čak ni u zafrkanciji, ali ta je u svojoj torbi imala mlijeko za tijelo u boci od pola litre. Vjerojatno je i osoblje zadarskog zračnog securityja shvatilo prijetnju i jednostavno propustilo njenu ručnu torbu kako bi broj žrtava u ovom incidentu bio što manji. S mog gledišta, sasvim ispravno jer njeno mlijeko za tijelo, vjerujte, košta znatno više od paste za zube i boce vode. S tim se stvarima nije za igrati.
Shvatili ste poentu, bitan je tihi nastup i ubitačan pogled, a onda sve prolazi, pa i druga boca od pola litre.