Za dubrovačkog komunikologa Đorđa Obradovića prvi krugi krug lokalnih izbora je zanimljiviji jer se natječju brojne političke stranke, liste birača i pojedinci. Kad u drugom krugu ostanu samo kandidati za gradonačelnika i župana među kojima je velika razlika u ostvarenim glasovima, zanimljivost se smanjuje zbog izvjesnosti rezultata.
Je li se kampanja poslije prvoga kruga izbora promijenila pred drugi u izboru za gradonačelnika?
Potpuno se promijenila zbog sučeljavanja protukandidata. Sadašnji gradonačelnik Mato Franković je u drugi krug ušao s velikom prednošću i vidjela se njegova opuštenost svakim danom sve više dok su mu javnu potporu pružali nositelji pojedinih lista koje će činiti s HDZ-om većinu u Gradskom vijeću, ali i oni koji nisu ušli u drugi krug, kao i pojedine javne osobe i udruge. Već dvije-tri godine pretpostavljalo se da bi mu u drugom krugu suparnica mogla biti Viktorija Knežević, ali ona nije išla sa strankama SDP i Srđ je Grad, nego kao predstavnica Centra koji nema veliku bazu u Dubrovniku. Zašto se nisu uspjeli dogovoriti, kao i još neke stranke i liste, da snažnije napadnu HDZ i pokušaju preuzeti vlast, trebat će analizirati vodeći ljudi oporbenih stranaka i lista birača. U svakom slučaju, Frankoviću su olakšali posao jer je nekretninska afera u kojoj se spominje obitelj Anite Bonačić Obradović njoj ipak postala prevelik uteg. Bonačić Obradović je vrlo hrabro vodila kampanju između dva kruga i bila oštra u sučeljavanjima s Matom Frankovićem, ali to je bilo sve što je mogla učiniti bez potpore više stranaka i lista birača. Zato ne iznenađuje pobjeda Mata Frankovića s 8030 glasova prema 4293 Anite Bonačić Obradović. Oporbi je nedostajao još netko tko bi u kampanji nametao teme i bio korak ispred pa da se HDZ mora braniti, kao što je nekad činio Andro Vlahušić, ali toga nekoga nije bilo.
Kako je prvi krug utjecao na izbore za župana u drugom krugu?
Prvi krug je donio određena iznenađenja jer se moglo očekivati da će na županijskoj razini u drugi krug s kandidatom HDZ-a i partnera Blažom Pezom ući vrlo aktivni član županijske skupštine Marko Giljača iz stranke Srđ je Grad. Ipak, Božo Petrov iz Mosta je dobio više glasova, ali s vrlo malom mogućnošću privlačenja ostalih birača. Nositelj Mostove liste za Gradsko vijeće Ivica Ban javno je pozvao birače pred drugi krug da na gradskoj razini podrže Anitu Bonačić Obradović (SDP, Srđ je Grad, Možemo), a na županijskoj Boža Petrova iz Mosta s HSP-om kao koalicijskim partnerom. Takav poziv nije mogao uroditi plodom jer Božo Petrov nije mogao biti privlačan kandidat lijevoj političkoj opciji, a Anita Bonačić Obradović desnoj kojoj Most i HSP pripadaju. Kandidat HDZ-a i premoćni pobjednik izbora, novi župan Blaž Pezo našao se u vrlo ugodnoj situaciji jer za suparnika na sučeljavanju nije imao oštrog kritičara županijskih odluka Marka Giljaču, upoznatog sa svim županijskim projektima, nego Boža Petrova koji se bavio nacionalnom politikom pa je u sučeljavanju s Pezom iznosio opće, već poznate stavove, a izbjegavao prijeporne teme. Jako je puno medijskih priloga iz početaka bavljenja politikom Boža Petrova u kojima se zalaže za ukidanje županija i smanjenje broja općina, ali te se teme nije ni dotaknuo u kampanji. Nije ni mogao jer se ne može logično objasniti zašto se za župana natječe netko tko je protiv županija kao dijela sustava javne uprave. Blaž Pezo je, premda se prvi put kandidirao za župana, sigurno vodio kampanju s naglaskom na kontinuitet onoga što je prethodni, dugogodišnji župan iz HDZ-a s čak tri mandata, Nikola Dobroslavić radio. Premoćna pobjeda s 23129 glasova u korist Blaža Peza prema samo 14729 Boža Petrova bila je očekivana.
Županijski izbori imaju svoj medijski nastavak?
Županijski izbori imaju svoj nastavak u polemici koja se razbuktala na društvenim mrežama i pojedinim glasilima. Stara izreka “Tko gubi ima pravo da se ljuti” vidljiva je iz te polemike nositelja liste Mosta za lokalne izbore Ivice Bana s pojedinim dubrovačkim novinarima zbog “hrpe negativnosti”, kako je napisao, o Božu Petrovu. Ta polemika nema nikakva smisla jer ono što su dubrovačke novinarke napisale o Božu Petrovu objavljeno je u gotovo svim hrvatskim glasilima dosta puta zato što je Božo Petrov sam, ni od koga potaknut, 2015. pozvao novinare na ovjeravanje izjave kod javnog bilježnika da neće ni s kim koalirati i na račun te manipulacije javnošću dobio desetke tisuća glasova. Pokazivao je ovjerenu izjavu pred kamerama, a onda je Most pregovarao sa SDP-om i dva puta ulazio u Vladu RH s HDZ-om, čime je izgubio vjerodostojnost pred razočaranim biračima “trećeg puta”. Nitko Petrova nije tjerao na gubljenje kredibiliteta osim njega samoga pa ako se neki novinari toga sjete kad postane aktualno, krivnja je jedino na njemu. Usmjeravanje ljutnje zbog rezultata izbora prema novinarima potpuno je pogrešna zato što nisu ništa izmislili, nego podsjetili na ono što se zbilo i o čemu se piše već desetak godina. Novinari moraju uvažavati činjenice, što su kad je riječ o Petrovu i učinili, a imaju pravo iznijeti vlastito mišljenje potkrijepljeno argumentima.
Bi li trebalo uvesti zakonsku obvezu glasovanja i predvidjeti sankcije kako bi se povećala izlaznost?
Na izborima su pobijedili oni koje je narod izabrao. Većina birača je odlučila kako je smatrala da je najbolje i njihovu volju se mora uvažavati. Ne treba zazivati kaznene odredbe protiv onih koji ne žele ostvariti svoje pravo da biraju i budu birani zato što im nitko nije zabranio, nego su se sami odrekli svoga biračkog prava, a već na idućim izborima mogu promijeniti mišljenje i sudjelovati ne samo kao birači, nego i kao kandidati.