Anela Barčić predstavila je u Lapadskom ogranku Dubrovačkih knjižnica knjigu “Zašto ti pišem”. Uz autoricu, knjigu je predstavila knjižničarka Katarina Palinić koja je na početku predstavila autoricu a koja je inače magistra hrvatskog jezika i književnosti te povijesti, a kao profesorica radi u jednoj dubrovačkoj osnovnoj školi. Palinić je ujedno pročitala nekoliko ulomaka iz knjige.
“Zašto ti pišem” zbirka je osobnih tekstova koji iznova podsjećaju na važnost ljubavi i samopoštovanja. Ispisana je tekstovima koji kroz stotine različitih redova ukazuju na snagu prvog koraka nakon proživljene boli, odvažnost na putu prema razvoju i zrelost u proživljavanju životnih emocija.
Prije zbirke “Zašto ti pišem”, Barčić je objavila je roman “Granica sudbine”. Autorica je rekla da je pisati počela davno, takoreći ‘otkad zna za sebe‘. Pisanje je čekalo svoj trenutak i nakon fakulteta je krenulo objavljivanje. Dvije knjige ukazuju na dvije stvari, prva knjiga tiče se povijesti, Domovinskog rata, a druga se više tiče nje same.
– Znala sam da će prva knjiga biti okrenuta toj tematici iako su mi rekli da kao mladi pisac krenem s nečim lakšim, ali sam to htjela. Knjiga je objavljena 5. prosinca 2022. i tad sam bila potpuno sigurna u nju. Ali, kad sam je predstavila u Vukovaru koji je bio okosnica cijele priče, bila mi je užasna trema. Knjiga je lijepo prihvaćena, komentirala je Barčić te se osvrnula na novo djelo:
– Knjiga je nastala i puno prije izdavanja prve. Jako je teško biti neafirmirani autor koji ima samo svoju viziju. Sastavila sam popis svih hrvatskih nakladnika i svima sam se lijepo javila, u najboljem slučaju bi se javili odbijenicom, znala sam u tom trenutku da će knjiga biti vanka, samo oni ne znaju da će biti vanka. Gledajući ovu knjigu, sve ono što ona nosi i znanje koje može prenijeti, ne udžbeničko znanje, usudila sam se javiti Gradu Vukovaru. Javili su se potvrdom, prvo nije bilo sredstava jer se tad u cijeloj Hrvatskoj išlo u rezanje troškova, ali onda su mi se javili iz Vukovara, a Grad Dubrovnik mi se javio širom otvorenih ruku. Knjiga se temelji na povelji prijateljstva dva grada prijatelja – Vukovara i Dubrovnika. Nisam uzela nikog od nakladnika koji su me odbili, odabrala sam nezavisnog nakladnika, a onda mi se javio jedan drugi.
– Za profesiju pisca nemate baš nikakve upute, gledala sam strane autore, kako su oni krenuli… Moj plan za zbirku je bila da je izdam sama, ali me izdavač našao preko Instagram-profila. Dugo vremena sam izlagala samo knjigu, a u par posljednjih mjeseci počela sam izlagati i sebe jer ljude ne zanima samo što je u knjizi, nego tko je iza knjige. Ovo je knjiga za žene. Kad krenem nešto raditi, ne razmišljam o onome što će biti kasnije, dosta sam intuitivnija, pisati ove tekstove bilo mi je nešto najnormalnije. Obraćam se čitatelju kao da mu u ruke dajem svoj osobni dnevnik. Više sam mislila o tome koliko će ljudi u Dubrovniku to pročitati, puno mi je lakše bilo održati promociju u Vukovaru, Metkoviću, Zagrebu… Neke priče se urednici nisu uklapali u zbirku i izbacila ih je i bilo mi je žao tih tekstova…
– Knjiga je izašla 1. travnja 2024. i mogu reći da je bila dobra odluka pustiti je vanka točno ovakvu kakva jest. Osoba sam koja jako volim knjige, a htjela sam postići to da kad čitatelj uzme ovu knjigu, da nakon par godina ne mora pitati svoju knjižničarku je li je pročitao jer ne zna je li je pročitao ili nije… Najbolji komentar koji sam dobila jest to da su mi neke čitateljice rekle da knjigu čuvaju na noćnom ormariću. Knjiga je ciljano podijeljena na tri dijela: ‘Jučer‘, ‘Danas‘ i ‘Sutra‘. U knjizi nije samo ljubavna tematika, puno je sveobuhvatnija… ‘Alfa čitateljice‘, čitateljice koje čitaju dok knjiga nastaje, jesu sestre koja je najokrutnija, a onda su tu i dvije prijateljice, ne bude mi uvijek drago čuti neke komentare, ali kad pustimo ego i kad prespavamo, bude lakše i vidimo da je to tako. Izdvojila bih citat i time bih zaokružila cijelu ovu knjigu: “Svašta sam putem gubila, ali vjeru nikada” – rekla je Barčić koja već radi na trećoj knjizi, na zbirci priča.