Doći u Grad a ne obići zidine skoro znači i ne biti u Dubrovniku, a obići zidine a ne sresti Frana Karača skoro znači ne biti na zidinama! Frano je od 2012. djelatnik Društva prijatelja dubrovačke starine, a od prošle sezone je voditelj smjene. Počeo je raditi na prodaji, bio biljeter, a i sad kao voditelj po potrebi uleti gdje treba. Zanimljivo mu je bilo raditi kao prodavač jer bi sretao razne profile ljudi.
– S nekim si se gostima mogao nasmijati, prihvatili bi zafrkanciju, a bilo je i zahtjevnijih. Ovih drugih je sve manje i manje, izgleda da je veća cijena ulaznica dovela do manjeg ‘kukanja’! Kad sam došao, cijena je bila 70 kuna, neki su se i tad žalili, ali što je cijena rasla, to su se gosti manje iznenađivali. Naučili su da je Dubrovnik destinacija svjetskog glasa… Prije bi neki dolazili brodom a da skoro nisu ni znali za što kupuju ulaznice, ‘city walls’ im nije bio neki pojam. No, očito nam je porasla prepoznatljivost u svijetu, primjećuje Frano koji radi u smjenama od 8 do 14 ili od 14 pa do zatvaranja zidina prije mraka.
Zvijezde se ponašaju normalno
Gosti su danas daleko informiraniji nego prije, prate po internetu u koje doba dana je najbolje obići zidine i kad je uopće najbolje doći u Dubrovnik. Broj prodanih karata pokazuje da posjetitelji sve češće dolaze u petom, šestom, devetom ili desetom mjesecu, kad je manje vruće i kad su manje gužve. Dolaze individualci, obitelji, grupe, znaju Amerikanci uzeti odmah po deset karata!
Od 1. lipnja zidine su otvorene 8 do 19.30 sati. Nagledao se Frano s kolegama puno poznatih.
– Dolazili bi poznati sportaši pojedinačno kupiti karte kao što su Marko Pjaca, Milan Badelj, većina nogometaša Hajduka, nedavno je bila majka NBA-ovog košarkaša koji igra u Oklahomi. Slučajno sam prošao, vidjela me i komentirala je da sam visok, rekao sam joj da sam prije igrao košarku i tako je spomenula da je majka igrača… Kolega je provjerio i zaista je bila! A, navijaju za Utah jer su iz te savezne američke države pa sam spomenuo restoran Bojana Bogdanovića, odmah je htjela poći tamo! Bio je jednom davno jedan NBA igrač koji je 15-ak godina igrao u Chicago Bullsima, dao mi je karticu pa sam po tome vidio da je sportaš… Dođe tako zvijezda a da i ne znamo da je. S poznatima nema problema, ponašaju se normalno, nismo imali negativna iskustva! – priča Frano te otkriva anegdote sa smiješnim pitanjima:
– Sjećam se, bila mi je prva sezona, kolone su bile ogromne. Došla je gospođa od nekih 70-ak godina, obratila nam se na hrvatskom i pitala: “Mladiću, može meni jedan kukuruz?” Čekala je dugo vanka na 40 stupnjeva da bi to pitala. Kolega je pitao da ponovi, a onda joj je rekao da se ovdje prodavaju karte za zidine. Govori ona: “Kakve karte za zidine kad su mi oni momci tamo rekli da se prodaje kukuruz?!! Mi smo proplakali od smijeha! Naravno, nismo se smijali pred njom jer morate paziti s gostima, neki jesu za humor, neki nisu, upozorava sugovornik.
Pričom o kukuruzima ne prestaje priča o neobičnim upitima.
– Dvoje Korejaca kupilo je dvije karte od 180 kuna za zidine samo kako bi pošli u zahod! Neki se loše snalaze u prostoru, neki i zalutaju, umjesto na ulazu za zidine završe na placi… Ima ih dosta koji su oduševljeni što su vidjeli zidine, dosta puta kolege kažu: “Ako vam je skupo, napravite đir i recite nam vaš dojam!” Stvarno, kad se vrate, kažu da im je bilo izvrsno! Jako puno ih se oduševi, posebno kontrolori čuju pozitivne komentare… Neki skeptični kažu da im je skupo pa kad obiđu budu sretni što su obišli zidine, to nam je najdraže, kad se ne razočaraju! I ocjene na TripAdvisoru govore za sebe! Došao nam je jedan gost iz Japana, nije govorio engleski a plaćao je karticom i trebao je ukucati PIN. Krenuo je utipkavati brojeve i POS aparat stavio na uho jer se išao ‘javiti’! Ispostavilo se da je ukucavao broj mobitela! (smijeh) Neki ne znaju reći “city walls” pa kažu “shitty walls”, svako malo se to događa! (smijeh) Okrenete na zafrkanciju, a i nama brže prođe vrijeme u takvom raspoloženju! – priča Frano.
Susret s raznim nacijama
Kad netko ne govori engleski, tu su pomagala poput mobitela koji razbija komunikacijske barijere. Voditelj smjene je tu ako treba gdje uskočiti, preusmjerava razne informacije djelatnicima ako dolaze veće grupe, ako ima tehničkih problema s ulaznicama ili DuPass, a i ako zahtjevnijim gostima treba nešto pojasniti ili dođe do nesporazuma.
– Ima gostiju koji se žale jer nisu znali da ulaznica vrijedi samo za jedan ulaz, a to im lijepo piše na karti i na internetu pa obično traže ‘menadžera’… Susrećemo se i sa zahtjevnijim gostima, mnogi traže studentski popust. Znali su nam vaditi i pokazivati ski pass iz Val d’Isèrea i prikazivati kao studentsku iskaznicu. Davali su nam tako dozvole za ribanje, članske iskaznice za teretanu, ali je sve lijepo napisano na engleskom i drugim jezicima. Neki misle da su kupnjom DuPassa ‘kupili cijeli Grad’ pa bi se bezbroj puta penjali na zidine, a gdje na svijetu možete više puta ući s jednom ulaznicom?! Bude i onih koji su bezobrazni, ali ih je sve manje i manje… Nekad se neće maknuti, raspravljaju se, ali sve se riješi, vrlo rijetko i uz policiju! Ali, komunikacijom i lijepom riječju se uglavnom sve izravna – prepričava Frano.
I nije ni čudo da riješi nesporazume, već pojava ovog dvometraša u bijeloj majici izaziva strahopoštovanje! Gosti se na zidinama mogu odmoriti, sjesti i poći u zahod.
– Dosta ljudi je upoznato s DuPassom, našim ulaznicama. Onima koji ne znaju objasnimo kako naša ulaznica vrijedi tri dana i to za četiri lokacije: zidine, Lovrjenac, mogu obići predziđe s ljevaonicom u Minčeti te ići preko Bokara sve do Na Andriji a mogu i obići naš prostor na Gundulićevoj poljani gdje su izložene kovanice Dubrovačke Republike i mnoge to oduševi, govori Frano koji posebno preporučuje obilazak predziđa i unutrašnjosti Minčete.
Dok se ljeti raznim pomagalima, od suncobrana preko klime do ventilatora, bore protiv vrućina, zimi je lagano.
– Radimo jednu smjenu od 9 do 15 sati iako i zimi brojevi sve više rastu. Iznenadi me što toliko ljudi iz našeg grada i županije ne zna da mogu besplatno obići zidine, a toliko ih čeka Svetog Vlaha da ih obiđu! Dosta bude domaćih koji dođu, a da nikad nisu bili na zidinama, dodaje djelatnik DPDS-a.
U poslu Frano voli komunikaciju i rad s ljudima.
– Inače obožavam zemljopis, volim goste pitati bilo što vezano za zemljopis… Dolaze nam gosti od Novog Zelanda preko Čilea do Aljaske… Dolaze nam sve više gostiju iz Južnoafričke Republike, skontamo ih kako pričaju afrikaans, jako su dostupni… Kad nema gužve možeš pričati, lijepo je malo popričati s gostima, izmamiti im osmijeh, drugačiji je osjećaj i njima i nama, naglašava Frano.
Kao bivši košarkaš, logično je da se Frano najbolje opušta uz sport, prati nogomet i košarku, a ljeti je na rasporedu kupanje. Možda više nije aktivan u košarci, ali zato danas uspješno ubacuje koševe na polju pristojnosti, komunikativnosti i gostoprimstva!