Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine, a trajala je od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. godine. Akcija je koordinirana pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca.
To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini, a ovom operacijom koja se još naziva i Čagalj, oslobođena je dolina rijeke Neretve.
Konkretno, oslobođeno je područje od oko 1800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.
Do tada neviđena doktrina ratovanja
Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još značajnija jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.
U vojnom smislu, taktički poduzete radnje mogu biti predmetom izučavanja za neke buduće ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim riječima, veliki dio izvođenja ove vojne operacije bila je improvizacija, a aktivnih vojnih osoba s praktičnim znanjem bilo jako malo.
Tijekom te akcije, na nekim mjestima poput Ošanjića kod Stoca združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Širokobriješki heroji
Jedinica za posebne namjene HVO-a BETA iz Širokog Brijega, bila je samo jedna od mnogih koja je sudjelovala u Lipanjskim zorama. Oni su tada imali konkretan zadatak da zajedno s Kažnjeničkom bojnom zauzmu Orlovac, Brkanovo brdo, Miljkoviće, Vardu, Jasenice i vojarnu Heliodrom.
Bila su dva pravca napada. Jedan pravac je odradila Kažnjenička bojna preko Orlovca i Brkanova brda, a satnija Beta je dobila pravac od Mostarskog blata prema Vardi. Na tom putu su prošli i kroz minsko polje, ali su svoj zadatak odradili u potpunosti izbivši na Vardu i tu se spojili s drugim pravcem napada. Pripadnici Bete tom su prilikom zarobili tri tenka, jedan BST i više MTS-a, no napominju kako bi to bez pomoći i podrške topništva bilo neizvedivo.
Satnija za posebne namjene BETA je osnovana u ljeto 1991. godine, a zapovjednik satnije je bio general Miljenko Lasić Mića. Kroz nju je prošlo 85. bojovnika, nažalost 6-ih je položilo život na oltar domovine, a 25 ih je što teže, što lakše ranjeno. Svoja prva borbena iskustva, satnija je doživjela na Dubrovačkom ratištu u listopadu 1991. godine.
S nastankom profesionalizacije u HVO-u pripadnici satnije prelaze u Kažnjeničku bojnu, I i II gardijsku brigadu i policiju gdje obnašaju razne dužnosti. Iz satnije su izašla dva generala: Miljenko Lasić Mića i Zlatan Mijo Jelić. Valja napomenuti da je BETA prva zaposjela aerodrom u Mostaru gdje je jedno vrijeme bila stacionirana.