Gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković održao je govor na ceremoniji otvaranja 76. Dubrovačkih ljetnih igara. Govor donosimo u cijelosti:
Poštovane gospođe i gospari, dragi sugrađani, cijenjeni uzvanici, prijatelji kulture,
Večeras, pod svodom našega neponovljivog Grada, u tišini koja odzvanja snagom kamena, pod zvijezdama koje pamte stoljeća umjetnosti i duha – otvaramo 76. Dubrovačke ljetne igre.
Igre nisu samo festival, nisu skup predstava ni niz koncerata. Igre su otisak duše Grada. One su zrcalo njegovih vrijednosti, odraz mjere i sklada koji su stoljećima oblikovali naš svakodnevni život.
U svijetu koji trči, u vremenu koje traži sve – odmah i sada – naš Grad nas uči nečemu drugačijem. Uči nas da stanemo. Da osluškujemo. Da razlikujemo trajno od prolaznog, istinsko od prividnog, ljepotu od dojma. Jer Dubrovnik nije tržnica dojmova. Dubrovnik je grad mjere.
Danas, kada se sve više vrednuje brojkama, bukom, klikovima i prolaznom slavom, naš Grad šaptom podsjeća: Mjera je čovjeku sve.
Jer, kako je pisao Marin Držić: “Neće vazda jednako brijeme bit; za slatkijem ljetom dođe i gorka zima.”
Ne protivimo se napretku. Ali napredak bez duše ne vrijedi. Naš Grad nije i ne smije postati kulisa za ispraznost i pohlepu. Nije ukras, nego opomena. Nije zabava, nego zrcalo vremena i savjesti.
Na ovim hridima Držić je sanjao svijet slobodnih i odgovornih ljudi, svijet u kojem mudrost nije u vlasti, nego u služenju zajednici. Te kako je narav čovjeku od Boga dana, ali razumom se ravna. A razum danas, više nego ikada, poziva na skromnost. Na mjeru. Na zaustavljanje.
Zato, večeras, neka Igre budu naš odgovor na nemir. Na pomamu. Na pohlepu.
U svijetu u kojem se djeca bude uz zvuk sirena, a ljudi umiru u tišini mržnje, iz ovog Grada, koji zna što znači stradati i što znači obnoviti se, šaljemo poruku: Dosta je! Nasilje nije rješenje. Pohlepa nije put. Čovjek nije broj. Kultura nije bijeg, ona je otpor. Otpor zaboravu, šutnji i ravnodušnosti.
“Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Grad – to ste vi!”
Rekao je to Siniša Glavašević. Uz te njegove snažne riječi dodajem i misao: Ne boj se, čovječe, kad pravo misliš i dobro činiš.
Zato večeras nadahnuće pronađimo i u riječima: Dubrovniče, riječima te gradim, da ne ostaneš samo kamen nijem.
Večeras gradimo riječima, glazbom, svjetlom. I neka te riječi pobude domoljublje. Ali ne ono koje isključuje, nego ono koje spaja, koje gradi mostove. Budimo ponosni na branitelje koji su svojim životima omogućili slobodu koju danas živimo. Učimo mlade voljeti Domovinu. I ne zaboravimo da Domovina nije samo zemlja. Ona je tvorena od čovjeka, satkana je od jezika i od pjesme.
Neka i ove Igre, kao i uvijek do sada, budu slavlje onoga što nas oblikuje – duha koji traje, vrijednosti koje se ne troše, koje ne stare, i mjere kojom se vrijedi voditi.
Neka Igre budu mjesto susreta i prostor tišine u kojemu se čuje ono najvažnije: čovjek čovjeku.
I zato večeras,
u duhu mjere i sklada,
u čast kulture,
u ime mira,
proglašavam 76. Dubrovačke ljetne igre otvorenima!