NA VRHUNCU tzv. nordijskog noira koji uvelike počiva na uspjehu hit serija poput Ubojstva (Forbrydelsen) i Mosta (Broen), paralelno se događao i procvat književnog skandinavskog krimića, a jedan od autora koji je dobro iskoristio priliku je danski pisac Jussi Adler-Olsen. On je 2007. godine napisao prvi roman o neobičnom inspektoru Carlu Morcku i njegovom još neobičnijem pomagaču, Kvinden i buret , u hrvatskom prijevodu Žena u kavezu.
Prije 12 godina prema knjizi je snimljen i prvi film koji je poharao danske kino dvorane, postao najgledaniji film te godine u Danskoj, što je dovelo i do također popularnih filmskih nastavaka. Ipak, za razliku od knjiga iz ciklusa o Odjelu Q koje i kod nas imaju vjernu publiku, filmovi su prošli nezapaženo, i to ne samo zato što ne dolaze iz Hollywooda.
Scenarij za film Žena u kavezu napisao je renomirani scenarist i redatelj Nikolaj Arcel (Kraljevska afera, Obećana zemlja), a glavna je uloga povjerena tada već međunarodno poznatom Nikolaju Lieu Kaasu, no rezultat je bio polovičan, lako gledljiv, no ipak ni izbliza tako spektakularan, brutalan i napet kao što su Adler-Olsenovi romani.
Iznad svih očekivanja
Budući da sam pročitao i roman i pogledao spomenuti film, i nijedan me blago rečeno nije oduševio, začudila me Netflixova najava serije Dept. Q, odnosno Odjela Q, činilo se posve suvišne nove ekranizacije iste knjige, no ovaj put teritorijalno transferirane iz Danske u Škotsku, te formatom prebačene iz filma u seriju.
Međutim, rezultat je ispao iznad svih očekivanja, mnogo bolji od spomenutog filma, a rekao bih čak i od originalnog romana te bi u budućnosti mogao poslužiti kao primjer za studente filmskih škola kako isti predložak može rezultirati toliko kvalitativno različitim ostvarenjima.
A ključni dio odgovora na ovaj alkemičarski misterij zove se Scott Frank, iskusni holivudski filmaš i televizijski showrunner za kojega se, bez pretjerivanja, može reći da je jedan od najboljih američkih živućih scenarista, u istom rangu kao što su, primjerice, Steven Zaillian, Aaron Sorkin ili Eric Roth.
Karijera Scotta Franka duga je i blistava, a uključuje i takve moderne klasike kao što su Soderberghov Daleko od očiju (Out of Sight) ili Spielbergov Specijalni izvještaj (Minority Report), dva odlična filma iz X-Men ciklusa, Wolverine i, osobito, Logan, ali i obiteljski klasik kao što je Marley i ja ili pak podcijenjeni triler s Liamom Neesonom Šetnja među grobovima (A Walk Among the Tombstones).
Ipak, većina će ga prvo povezati s iznimno uspješnom Netflixovom serijom Damin gambit (A Queen’s Gambit), a nažalost nešto rjeđe s izvrsnom vestern serijom Bezbožni (Godless), također u Netflixovoj produkciji. Hoću reći, što god Frank uzme u ruke, pretvara se u zlato, a ni Odjel Q nije iznimka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
O čemu se tu radi?
Transferom u Škotsku ni priča ni likovi serije nisu se bitno promijenili, u centru pažnje je detektiv terrible Carl Morck (Matthew Goode) koji se, nakon incidenta u kojemu je ranjen a njegov partner oduzet, vraća na posao u da tako kažemo specifičnom raspoloženju.
Kako bi ga sklonila s puta, šefica policije postavlja ga na čelo tek formiranog Odjela Q zaduženog za istrage hladnih slučajeva. Ideja je da se osnivanjem odjela ispuni politički naputak, a Morcka skloni s puta kako bi u miru drijemao u podrumu, zapravo bivšem zahodu.
To bi tako i bilo da se u podrumu stjecajem okolnosti ne pojavi bivši sirijski policajac u potrazi za poslom Akram (Aleksej Manvelov) te umjesto Morcka pročita ponuđene dosjee i sugerira mu ponovno otvaranje istrage o neobjašnjivom nestanku javne tužiteljice Merritt Lingard (Chloe Pirrie) od prije četiri godine.
Malo pomalo Morck se zainteresira i pokrene s mjesta te se suočava s nizom teško objašnjivih kontradiktornosti povezanih sa slučajem žene koja je misteriozno nestala za vrijeme kratke vožnje trajektom.
Za razliku od Morcka, gledatelji od prve epizode znaju da je Merritt živa, zatvorena u bar komori bez ikakvog dodira s okolnim svijetom, ako izuzmemo dvoje mučitelja koji je kontroliraju, no ne znamo ni tko ju je oteo, ni zašto.
Priča romana/filma/serije jest atraktivna, komplicirana i zahtjevna te perverzna u brutalnosti i proračunatosti nasilja koje se u njoj događa, no ključni sastojak uspješnosti serije u odnosu na film jest maestralno građenje likova, zanimljivih i slojevitih karaktera u kojima gledatelj može uživati i kad nema akcije i napetosti, a što nije bio slučaj s filmom u kojemu se Nikolaj Lie Kaas pokazao prilično drvenim i emotivno distanciranim protagonistom.
Filmu je bio dodatan problem što je morao sažeti događaje iz knjige, dok ih je serija pomalo nepotrebno rastegla, no upravo zahvaljujući zanimljivim likovima to ne doživljavamo kao smetnju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prilika karijere za Goodea
Kao što je Scott Frank ključan u izradi scenarija i koncipiranju likova, tako se Matthew Goode pokazao kao najveći adut glumačke podjele.
Ovaj zgođušni glumac kojega bi svaka majka poželjela za zeta, a ja ga u više navrata doživio tek kao običnog šmiranta, ipak je s vremena na vrijeme uspio ostvariti zapažene izvedbe, primjerice u Igri oponašanja (The Imitation Game), što uz Benedicta Cumberbatcha nije bilo lako postići.
Sada je u Odjelu Q dobio rijetku priliku karijere i nije je propustio. Ne samo što ima čitavu seriju za sebe, već je dobio priliku igrati kontra svoje likable persone, naoko nezainteresiranog, mrzovoljnog i nadrkanog, ali inteligentnog, moralnog i sposobnog policajca, što začudno dobro funkcionira.
Iako serija počiva na njegovom liku, nije mnogo manje važan ni njegov sirijski sidekick Akram, kojega odmjereno i minimalistički ali vrlo duhovito igra švedski glumac ruskog podrijetla Aleksej Manvelov.
Ovaj bi lik bez problema iznio i vlastiti spin-off, no vjerujem da će još neko vrijeme biti zauzet snimanjem novih sezona Odjela Q. Doduše, Netflix to nije najavio, no s obzirom na veliku gledanost i sjajne recenzije zaista bi bilo čudno da ne dočekamo barem još jednu sezonu.
Morck i Akram čine jedan od najzabavnijih policijskih tandema suvremene televizije – zapravo drugi najzabavniji nakon onog iz poljske serije The Mire u kojoj su partneri postariji mucavi, najčešće šmrcavi policajac i atraktivna Romkinja lezbijka – i Odjel Q taj partnerski dvojac u kojemu ima i dosta međusobnog podjebavanja, za razliku od filma, sjajno koristi.
Odlična je i Kelly Macdonald u ulozi psihijatrice s kojom Morck, odnosno Goode također kreira živahnu i duhovitu glumačku međuigru, a nećemo preskočiti niti razbarušenu Leah Byrne u ulozi Rose, mlade wannabe detektivke koja poput svog šefa Morcka, također nosi teret nedavne traume.
I tako se Odjel Q sasvim neočekivano prometnuo u jedan od streamerskih hitova sezone, duhovit i napet triler nastao prema tek osrednjem romanu koji, prvenstveno zahvaljujući geniju Scotta Franka, inače pouzdanu formulu „shit in – shit out“ ozbiljno dovodi u pitanje.