Fetivim Šibenčanima, jednako zaljubljenim u sport i glazbu, jamačno je lijepo sjelo prvo postizborno obećanje novog (starog) gradonačelnika dr. Željka Burića da će kompleks Batižele (prostor bivšeg TEF-a), među inim, imati novu gradsku dvoranu. Točnije, objekt, što će jednako služiti za sportske i glazbene projekte.
Ta nas je najava (ne)posredno podsjetila na njemački bračni par Kloepper (iz okolice Bielefelda), koji su desetljećima, zaljubljeni u šibenski kraj, stizali u Srimu. Čak i u godinama kad je Šibenik i okolicu tijekom Domovinskog rata mučilo tisuću dana opće i zračne opasnost. Suprug Jimmy imao je, naime, specifičan posao ili radio je na akustičnim projektima njemačkih stadiona i sportskih dvorana. O tome se, kad se gradila dobra, stara dvorana na Baldekinu razmišljalo vrlo malo ili nikako. Glazbene priredbe u tom prostoru imaju neki neugodni eho na štetu izvođača i gledatelja (slušatelja), pa se možemo samo nadati da Šibenik neće ponoviti istu grešku na Batiželama.
Raduje nas, ponovit ćemo, zamisao o ujedinjenju sportskih i glazbenih interesa, no pritom ne možemo pobjeći od istine kako je sazrelo vrijeme da se Krešimirov grad poslije nemalih investicija u kulturne objekte i ustanove, okrene malo više potrebama sporta.
– Danas svaki manji grad, pa i nešto veće selo u Hrvatskoj, ima novu dvoranu. Samo je Šibenik desetljećima ostao na Baldekinu, koji nije bio ni zamišljen kao gradska, već „obična“ školska sportska dvorana – znao je nerijetko zagrintati pokojni Danko Radić, svjetski košarkaški sudac i dugogodišnji predsjednik HKS.
Vrijednog i nerijetko žestokog Danka već godinama, nažalost, ne viđamo na utakmicama na Baldekinu ni u njegovu domu na Gorici, jer se preselio na drugi svijet, ali su još žive njegove zamisli o napretku šibenske košarke i rodnog grada.
Nadamo se da nam naši dragi sportski prijatelji iz drugih mjesta i gradova Šibensko-kninske županije neće zamjeriti što ih koristimo kao ilustraciju Radićeve tvrdnje (usporedbe).
Funkcionalno djeluju dvorane, koji nisu tako davno izgrađene u Murteru i Tisnom, pa i ona u Čistoj Velikoj. Da ne govorimo o prekrasnoj sportskoj dvorani u Vodicama, koja ima niz itekako potrebnih sadržaja, a koja može biti i primjer strpljivog investiranja, temeljenog na sredstvima vlastitog gradskog proračuna. Na ponos mudrom gradonačelniku Anti Cukrovu Destu, Marinu Mikšiću i njihovim suradnicima, koji su ljubav prema rodnom gradu i sportu spojili na najbolji mogući način.
Raduje, dakako, i najava gradnje sportskih dvorana u Skradinu i Pirovcu. Kao mjestima, gdje se napredak, kako nam je nedavno kazao i predratni šibenski „premijer“ Jere Slavica, „lako primijeti i na prvi pogled“.
Naši susjedi iz Splita odavno su, pak, riješili svoj problem izgradnje sportskih dvorana. Otuda i ne baš ozbiljna završna misao, temeljena na usporedbi s gradom pod Marijanom. Točnije, da po uzoru na omiljenu splitsku pjesmu „Idemo na Bačvice“ zamijenimo sličnom šibenskom „Idemo na Batižele!“