Tko čini taj poker asova koji Ibler planira montirati na vrh stranke u četiri najveća grada – Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, pitanje je za milijun dolara među članovima partije nakon što je Siniša Hajdaš Donćić donio odluku o raspuštanjima, poslije prelošeg izbornog rezultata na lokalnim izborima. U partiji su svi uvjereni da on ima svoje favorite i da je zato krenuo u demontažu četiriju najvećih gradskih organizacija, iako se on kune i narodu i Bogu da takvih favorita nema.
SDP je nakon ovih izbora prestao biti urbana stranka, HDZ je svojim rezultatima srušio mit da su veliki gradovi rezervirani za socijaldemokraciju, i zato je došlo do novog reza sjekirom, ne skalpelom, u SDP-u. Ali Hajdaš Dončić bi mogao doživjeti iznenađenje, jer to što on želi neke pojedince kao predsjednike u četiri grada, ne znači da to žele i članovi, a posebno da to žele i moćni SDP-ovci u tim sredinama, koji će pokušati nametnuti svoje kandidate. Zato bi ovo mogao biti početak nove velike destabilizacije partije. No na Ibleru ne razmišljaju samo o četiri velika grada nego o svih 25 gradova koji imaju status urbanih centara, od Velike Gorice preko Siska do Pazina ili Slavonskog Broda, za koje pripremaju sličan scenarij – ili će se te organizacije raspustiti ili potpuno proventilirati.
To se odnosi i na županije – sve osim one tri u kojima je SDP uspio osvojiti vlast, a to su Primorsko-goranska, Koprivničko-križevačka i Krapinsko-zagorska županija. Dakle u još 25 gradova i u 17 županija dogodit će se isti proces demontaže neuspješnih predsjednika – ili raspuštanjam organizacija ili održavanjem novih izbora na kojima se planiraju zbrisati stari kadrovi. Tako Hajdaš Dončić planira do izbora za Sabor 2028. godine potpuno obnoviti stranku – ako se prije toga zbog unutarnjih sukoba potpuno ne raspadne. Statut partije, naime, nalaže da se u roku od šest mjeseci nakon lokalnih izbora održe novi izbori za vodstva gdje god SDP radi i djeluje. Ovi su izbori pokazali da u malo kojoj sredini SDP stoji dobro, uz neke izuzetke poput Koprivnice. Sve drugo zaslužuje restrukturiranje.
Glavna dilema
“Ne možemo ljude koji su u dva ili tri izborna ciklusa u pojedinim gradovima ili županijama izlazili na izbore i svaki put izgubili opet birati za predsjednike. Očito ne ide. Dakle, birat će se novi ljudi. Analizirat će se rezultati i matematika će sve reći”, rekao je ovih dana politički tajnik SDP-a Saša Đujić, koji brani politiku svog prijatelja i kolege, šefa stranke Siniše Hajdaša Dončića.
On je izabran i za povjernika za raspušteni Zagreb – premda je SDP u Zagrebu ušao u vlast s Možemo – Đujić će biti “komesar” za glavni grad jer je Branka Kolarića trebalo maknuti zbog protivljenja suradnji s Tomaševićem (a kako se i ne bi protivio kad je time i sam ispao iz igre kao kandidat za Zagreb). Zagrebački SDP kreće ispočetka i zato što su gradski odbor i druga tijela stranke bili u disbalansu s Kolarićem, koji će vjerojatno biti zabilježen kao najneuspješniji predsjednik SDP-a u Zagrebu otkad je utemeljena ta stranka – nije ni stigao biti kandidat za gradonačelnika, smijenila ga je vlastita stranka, a onda još i raspustila.
Zagreb treba pokušati dignuti iz pepela jer je raspuštan već i prije pa članstva jednostavno nema. Glavna dilema Iblera u ovom je trenutku treba li se osloniti na stare i iskusne kadrove koji stvarno znaju kako se stranka organizira, financira i vodi, kao što je Igor Dragovan, nekadašnji glavni tajnik partije, ili ipak naći potpuno nove ljude koji će za birače biti nova lica. Dragovan je blizak Hajdašu Dončiću (a i Zoranu Milanoviću, koji sve ovo u tišini prati iz sjene) i sigurno može SDP organizirati da profunkcionira jer se time bavio 20 godina na Ibleru. Ali on sigurno ne može, a i ne želi, biti kandidat za gradonačelnika za četiri godine. To znači da bi SDP, ako ga doista podrže kao dobrog unutarstranačkog menadžera, morao paralelno razvijati neko drugo ime za gradonačelnika, a već se pokazalo koliko je teško biračima objasniti da jedna osoba vodi stranku, a druga bi bila u izvršnoj vlasti. Stoput se pokazalo da to nije efikasno.
Svi nezadovoljnici
Zato ima onih koji misle da bi ta osoba za Zagreb ipak mogao biti Boris Lalovac, bivši ministar financija. Ali postoji mali problem – on to neće. Ne želi biti izložen u politici jer smatra da je i u prethodnoj aferi, u kojoj su ga optuživali da je fizički napao tadašnju suprugu, bio nepravedno optužen i ne želi se opet naći u situaciji da se cijela nacija bavi njegovom obitelji. To je doživio kao traumu i ne želi da se to ponovi. Ono što je dobro jest da Ibler odmiče Ivana Račana od odlučivanja o kadrovima, a jednako tako udaljio je od sebe i Joška Klisovića, Milanovićeva čovjeka koji je dosad vodio Gradsku skupštinu. Šef stranke odlučio se osloniti na mlađeg Mateja Mišića, iako je on nekad bio Bernardićev čovjek. Ali Davor Bernardić više nije dio SDP-a, prema tome, Mišić se i mogao prestrojiti u Hajdaševu traku. No on nije osobito elektibilan – barem zasad, zato je pitanje hoće li Ibler sve snage uprti u osobu koja se tek mora iskaliti. Oni koji navijaju za Dragovana za Zagreb, navijaju i za Željka Jovanovića kao kandidata za Rijeku. On uvijek može imati Milanovićevu podršku (iz iste one sjene), a faktički se već samokandidirao kad je rekao da okuplja tim za budućnost u Rijeci, nakon brutalnog poraza i gubitka vlasti.
Otpočetka je bio protiv ideje da se miče Marka Filipovića, i to je javno i govorio, pa zato misli da može biti kandidat. I to uz pomoć Zlatka Komadine i njegovih ljudi, kao što su Vojko Braut i drugi. Povezuje ih jedna stvar: svi su u barem nekim fazama svoje političke karijere bili kontra Vojka Obersnela, koji je stajao iza micanja Marka Filipovića i potpuno neuspješne kandidatkinje za gradonačelnicu Sandre Krpan, koja nije uspjela ući ni u drugi krug pa je SDP nakon 80 godina ostao bez vlasti u Rijeci. Svi nezadovoljnici okupljeni su trenutno oko Jovanovića, ali moguće je da bi Ibler mogao tipovati na neka nova lica. Kažu kako je Jovanović već istrošen – uostalom, bio je ministar u Milanovićevoj vladi još prije 15 godina. Ali ima određeni autoritet među malobrojnim preostalim članovima u Rijeci i dobar je organizator, kažu, pa bi to možda bilo korisno u pokušaju konsolidacije partije nakon poraza u Rijeci. Ibler, međutim, ima u planu jedno novo lice.
U Partiji su počeli teški obračuni, skoro poletjele šake: ‘Vidjet ćeš svog Boga’
Momak se zove Robert Matić, upravo je stupio na mjesto podžupana i u timu je Ivice Lukanovića, koji je postao novi župan nakon Komadine. Živi u Rijeci i Lukanović će sigurno gurati upravo njega, iako mu je tek nedavno pretrčao, a ranije je bio u Komadininoj ekipi. Ali kad je vidio da Komadina ide u Sabor, shvatio je da mu je Lukanović ulazna karta. No, kako kaže sam Komadina, dečko je ozbiljan i ima politički nerv, zato bi mogao biti kandidat za Rijeku. Svi drugi, kojih nije ostalo mnogo, a koji pripadaju Obersnelovoj struji, vjerojatno neće dobiti priliku – ta se ekipa upravo rasipa i nestaje. Lukanović više nije uz Obersnela, iako je do jučer Krpan bila zajednička kandidatkinja, pa je Obersnel ostao sam. Dokaz za to je činjenica da nije dobio podršku Iblera da kao zamjena Lukanoviću uđe u Sabor, zato je realno očekivati i da Obersnel više u Rijeci ne može nametati nikakva rješenja, pa ni kadrovska. Njegova kandidatkinja Sandra Krpan čak je na sjednici Predsjedništva na Ibleru vikala na sve, tvrdeći da nije izgubila ona nego SDP, i to je do kraja pokopalo sve Obersnelove ljude kod Hajdaša Dončića, a nakon što je šefa stranke još i optužio da je kriv za poraz u Rijeci, šef partije je pobjesnio i ozbiljno razmatra da svojeg dojučerašnjeg osobnog prijatelja Obersnela isključi iz stranke.
Politička šutnja
U Splitu je raspušteni Davor Matijević, koji isto na izborima nije uspio dogurati ni do drugog kruga, ipak glavni kontrolor situacije. Upućeni tvrde da pod sobom drži tri četvrtine splitskog SDP-a – to nije čudno jer je na izborima prošle godine u stranci na prevaru pomogao Hajdašu Dončiću da pobijedi za predsjednika partije. Ali sad kad mu je Ibler vratio kandidaturom za gradonačelnika, u vrhu stranke misle da su – kvit. I da Matijević ne treba dobivati darove Iblera. S obzirom na to da ga je pratilo već nekoliko afera, na Ibleru će naći neko novo rješenje, a mnogi misle da bi to trebao biti dr. Joško Markić, dugogodišnji liječnik KBC-a Split. Ali izgleda da su ga u HDZ-u svjesno i namjerno unaprijedili na mjesto šefa odjela pedijatrije splitske bolnice samo kako ne bi bio zainteresiran za politiku – odnosno, kupili su njegovu političku šutnju davanjem zahtjevne funkcije u bolnici. Tako su ga izbacili i iz utrke za gradonačelnika na izborima na kojima bi, smatraju mnogi, on mogao pobijediti i Tomislava Šutu i Ivicu Puljka.
U Partiji se u tajnosti sprema puč: Udružuju se snage i kreću u lov na najmoćnijeg
Tako Ibler nije za Matijevića, a Markić je prezauzet za preuzimanje stranke, pa ostaje otvoreno pitanje kako će Ibler riješiti Split. Povjerenik Mišel Jakšić sklon je tražiti potpuno nova lica, a možda mu savjetom pomogne još jedan povjerenik, onaj za Slavoniju i Osijek, Ranko Ostojić. Iako se na Predsjedništvu usprotivio tomu da se masovno raspušta, odnosno glasao je suzdržano, Ostojić bi mogao biti dobro rješenje za povjerenika u Osijeku. Ondje je stranka desetkovana i nema šanse da Vjeran Marijašević, koji je samo usput igrao ulogu kandidata za gradonačelnika jer je HDZ-ov Ivan Radić u prvom krugu dobio 70 posto glasova, nastavi voditi SDP u tom gradu. Već je imao nekoliko promašaja i nitko ga ne doživljava, stoga će Ostojić povećalom tražiti osobe za novo vodstvo. Neki čak imaju ideju da se zastupnica Sanja Bježančević iz Đakova formalno preseli u Osijek, gdje radi na fakultetu, kako bi mogla preuzeti stranački posao.
Ali protiv nje je Biljana Borzan, kojoj nimalo nije drago raspuštanje Osijeka jer to je njezino leno, a ona smatra da u Slavoniji nema mogućnosti za bolje od ovoga dosad, odnosno da se učinilo sve da stranka jača, ali je biračko tijelo jednostavno – desno. Ili HDZ-ovo ili još desnije. Ona je odluku o raspuštanju Osijeka shvatila kao šamar za sebe, pa na sjednicu Predsjedništva na kojoj se o tome raspravljalo protekloga tjedna nije ni došla. Niti je kasnije davala izjave za medije, osim što je rekla da ne zna kako je do odluke o raspuštanju došlo pa tako i ne preuzima odgovornost za nju.
Izborni gubitnici
Ali SDP je u Osijeku u toliko lošem stanju da na njihovoj mrežnoj stranici i dalje stoje objave o stranačkoj konvenciji koja je održana prije godinu dana, a da se o bilo kakvim novostima uopće ne govori. Neki kažu da bi bilo najrealnije da Biljana Borzan preuzme vođenje osječkog SDP-a jer je ona ipak jedina ozbiljna političarka u SDP-u iz toga grada, iako joj je radno mjesto u Bruxellesu.
Alternativa je prolanazak nekog potpuno novog mlađeg lica – ali takvog jednostavno nema na vidiku. Ranko Ostojić kao povjerenik strogo će se postaviti prema ljudima ondje i sugerirati im se da slože o jednome imenu, tko god to bio. Ostojić je stara škola i neće dopustiti da se osječki SDP sada dodatno raspada u unutarnjim borbama, njegov je imperativ da se svi slože i u miru izaberu jedno novo (ili staro) lice. No Borzanica nije sretna što joj je u grad došao “kauboj” Ostojić, koji je uostalom i sam izgubio u borbi za župana u Splitsko-dalmatinskoj županiji na ovim izborima.
Općenito, dobar dio ljudi u stranci ljut je što su među povjerenicima i izborni gubitnici – Đujićev SDP u Novom Vinodolskom ima sve gore rezultate iz izbora u izbore, i u Butkovićevoj bazi ga pobjeđuju a da ne trepnu iako je SDP nekad u tom gradu imao vlast. Sisački SDP, iz kojeg kao povjerenik za Rijeku dolazi Marko Krička, glavni tajnik, također je luzerski – Sisak je, uz Rijeku, najveći grad u kojem je SDP na ovim izborima izgubio. Ranko Ostojić nije uspio postati župan, a jedino je Mišel Jakšić istinski pobjednik i smije dijeliti lekcije komu hoće. Ali to mu u Splitu neće proći jer će mu se ispriječiti dalmatinski dišpet – teško da će moći protiv Davora Matijevića ako ovaj odluči i dalje ostati u vrhu stranke. Tako je SDP opet na početku. Tko preživi do 2028., pričat će.