– Naljutilo me sve što sam pročitao u novinama. Svi su pohvalili posadu, ali stvari zapravo nisu bile onakve kakvima se predstavljaju. Odlučio sam reagirati ne kako bih upro prstom u ikoga, nego kako bih ukazao na neke činjenice, jer se stanje u hrvatskom pomorstvu treba i mora promijeniti. Moramo imati noviju flotu, bolje educirane djelatnike, treba postojati bolja komunikacija s putnicima, ali i među nadležnim službama – javio nam se Neven Dželalija, putnik na katamaranu “Melita” koji je u ponedjeljak navečer doživio havariju.
Iako su neki putnici koji su istupili u medije sve zasluge za sretan ishod ove havarije pripisali posadi broda, gospodin Dželalija ističe kako glavne zasluge trebaju ići Lučkoj kapetaniji i posadi trajekta “Jadran”, jer je, kako kaže, za vrijeme nesreće u katamaranu vladao – kaos.
Naš je sugovornik inženjer strojarstva i te je noći iz Sali putovao za Zadar sa svojim 14-godišnjim djetetom. Njegova priča suprotna je onome što smo dosad imali prilike čuti od drugih putnika. U medijskom istupu trebali su mu se pridružiti još neki putnici, no oni su na koncu odustali. Đelalija kaže kako se nitko od njih ne želi zamjeriti posadi i tvrtki koja ima koncesiju nad linijom, jer ti ljudi s njima svakodnevno surađuju. A on je, dodaje, jednostavno morao reagirati. Nije mu nikako jasno zašto brod nije na vrijeme zaustavljen, zašto se nije privezao u Ždrelcu ili Kukljici i zašto se tolikom brzinom po nevremenu plovilo…
– To koliko su brod divljački vozili po tom nevremenu je strašno. U putničkoj kabini imali ste osjećaj kao da se radi o eksplozijama kada bi brod udario o val. Imali smo dojam kao da udara u stijene. Unutra je bilo neizdrživo. Brod nije mogao puknuti odjednom, kako tvrde, vjerojatno je pucanje išlo postupno. Kad je more počelo nadirati i kada su putnici shvatili da smo doživjeli nesreću, a posada se u niti jednom trenutku nije obratila putnicima. U kabini je nestalo struje, tada je nastala panika. Uz pomoć svjetla mobitela sami smo krenuli tražiti pojaseve za spašavanje. Na prva tri, četiri pojasa konopi su bili toliko zapetljani da ništa nismo mogli učiniti – prepričava nam svoje viđenje događaja Neven, dodajući kako se stanje nakon toga dodatno pogoršalo.
– U jednom trenutku dim je počeo ulaziti u putničku kabinu. Kako se dim širio, tako su svi krenuli prema prednjim vratima. No nitko nije htio izaći jer je vani harala nevera, pa su se oni koji su ostali unutra gušili u dimu. Kad smo vidjeli da su stigli trajekt i Lučka kapetanija, znali smo da će nas oni spasiti – govori Neven i naglašava kako nitko nije istaknuo hrabrost jednog mornara iz Lučke kapetanije.
– Iskreno, nisam vidio tko je pripremio splav – je li to bila posada “Melite” ili Lučka kapetanija. Posada “Melite” zavezala je splav za brod koji tone i to na nekoliko mjesta. Trebalo je vremena dok su se svi ukrcali na splav, a konopi su se pritom sve više zatezali. Trebalo je vezati i splav za brod Lučke kapetanije i tu je jedan njihov član, bez pojasa, skočio u nemirno more i privezao splav. U jednom trenutku Lučka kapetanija je počela povlačiti splav, ali nitko ga prethodno nije odvezao od katamarana. Kako su se konopi zategnuli, nastali su problemi s odvezivanjem – prepričava Neven.
Nakon što su se napokon ukrcali na trajekt “Jadran” i stigli u Gaženicu, uslijedili su novi problemi.
– Došli su i političari, a umjesto da nam podijele deke ili nas puste kućama – ne. Oni nas žele prebrojavati! Prebrojavati ljude koji su mokri do kože već neko vrijeme i pothlađeni. Čak ni Hitna pomoć nije došla, iako se znalo da je brod doživio havariju i da je trajala akcija spašavanja. To je bila potpuna neorganizacija – ističe gospodin Dželalija.
Kaže kako je ta noć bila “jedna velika ludost” i kako se s takvom vožnjom brod jednostavno morao slomiti.
– Treba prihvatiti činjenice. Prvo, plovilo se suludo. Drugo, to je brod koji se stalno kvari – osobno sam dva puta u njemu ostao plutati jer se pokvario. Treće, brod je star više od 40 godina i izrađen od aluminija, a znamo da su takvi brodovi podložniji koroziji i da im čvrstoća s vremenom slabi – ističe i najavljuje tužbe protiv brodara.
– Ta je posada dovela u opasnost život mog djeteta i moj. Da sam bio bez djeteta, možda i ne bih ovako reagirao, vjerojatno bih pomagao drugima, ali s djetetom mi je primarni cilj bio njega zaštititi. Kontaktirao sam Agenciju za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu i ispričao im sve što se dogodilo, a razgovarao sam i s odvjetnicima o pokretanju tužbe. Da je puknuo i drugi trup broda – potopili bismo se za 30 sekundi – zaključuje Neven.
Je li hitna pomoć dočekala ili ne unesrećene putnike upitali smo i ravnateljicu Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije Ivanu Šimić. Kazala nam je kako, iako su bili spremni, nisu dobili poziv za izlazak na teren.
Točan uzrok nesreće trebala bi otkriti Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu koja obavlja očevid kako bi se utvrdile okolnosti pomorske nesreće katamarana “Melita“.