Početak energetske obnove zgrada u Maraska parku – o čemu je Zadarski.hr pisao u ponedjeljak – privukao je veliku pažnju naših čitatelja, ali i samih stanara zgrade, među kojima ima i onih koji se ne slažu s predloženim modelom energetske obnove, ali su nadglasani od strane većine stanara. Vlasnik jednog stana uputio nam je pismo u kojem iznosi kronologiju koja je dovela do energetske obnove njihovih zgrada te ukazuje na brojne nelogičnosti koje prihvaćeni mode energetske obnove uključuje.
Pismo našeg čitatelja (podaci poznati redakciji) prenosimo u cijelosti.
Sve počinje s nefunkcionalnim centralnim grijanjem koje se ne pali ako je vanjska temperatura 13,1 stupnjeva Celzijusa. Grijanje se palilo dvaput dnevno s velikim među razmakom od 4 do 5 sati. Za stan od cca 80 kvadrata plaćalo se 100 eura i ljeti i zimi (kroz cijelu godinu), bez tople vode. To je u biti, ako se uopće grije šest mjeseci, cijena od 200 eura mjesečno, a to je ogromna cijena i u stanovima ne postoje mjerači potrošnje.
Cijena se određivala u kvadratima stan (grijao se netko ili ne grijao). Oko 80 posto površine svih stanova glasa za ukidanje takvog grijanja. Nevjerojatnom upornošću za njegovo ne ukidanje su se zalagali pojedini ili ipak možda samo jedan predstavnik stanara. Tada kreće saga o energetskoj obnovi i Novoj Suhoj.
– Nije se glasalo o prelasku s postojećeg upravitelja stambenog gospodarstva Tanker u Novu Suhu – to je napravljeno samovoljno od strane predstavnika stanara.
– Navodno 50 posto stanara odnosno stambene površine glasa za povećanje pričuve na 0,50 eura po metru kvadratnom, ali bez ikakve suglasnosti povećanje, odnosno ukupno plaćanje, ide pet mjeseci retroaktivno na račun novog upravitelja Nova Suha.
– Stanari ne glasaju za energetsku obnovu nego samo iskazuju interes
– Na natječaju Fonda naselje Maraska prolazi i stanarima se plasira informacija da se radi o 80 posto potrebnih (nepovratnih) sredstava, a stanari trebaju platiti ”svega” 20 posto i mjesecima se ne zna koliko je to po metru kvadratnom stana – ali tada zvuči dobro jer poklonjenom konju se ne gleda u zube, a tek prije svega nekoliko dana se vidi koliko su ti zubi kvarni. Naime, ne zna se je li svima, ali nekim stanarima/ulazima je prezentirana visina pričuve koja se samo odnosi na energetsku obnovu (bez redovnih troškova održavanja, odnosno redovne dosadašnje pričuve od 0,50 eur/m2.
– Tim su stanari dovedeni pred gotov čin i krenulo se u prikupljanje potpisa – suglasnosti 60 posto površine za dobivanje kredita za onih 20 posto na 20 godina.
– Stvari stoje ovako: 1,85 eura/m2 stana puta npr. 100 m2 = 185 eura mjesečno, 185 eura puta 240 mjeseci (vrijeme kredita) = 44.400 eura.
Tih 44.400 eura je iznos koji treba platiti stanar a to je navodno tek 20 posto troška (za energetsku obnovu) – bez sredstava Fonda za isti stan od 100 metara kvadratnih na 20 godina trošak bi iznosio nevjerojatnih 222.000 eura! (za taj iznos mnogi građevinari izrađuju 200 metara kvadratnih stambene površine).
Navedeni iznos je bez redovne pričuve koja se danas plaća i bez cijene izmijenjene stolarije koja je 20 posto od cijene stolarije a nitko nije obaviješten kolika je ukupna cijena, na primjer, jednog prozora!
– Nakon saznanja da je naselje Maraska park prošlo na natječaju Fonda za dodjelu bespovratnih sredstava za energetsku obnovu prolazi dugi niz mjeseci i tek sada stanara bivaju upoznati s ”novo iskrslim” problemom za kojeg nitko navodno nije znao, pa ni Nova Suha. Da u zgradi broj 5 postoji poslovni prostor u vlasništvu FINA-e, koja je na nivou RH već iz Fonda prikupila potpore te da to iznosi više od nevjerojatnih 500.000 eura ”nepriznatih” troškova za obnovu. Ta sredstva neće namiriti netko treći nego stanari Maraska parka.
– Svim zgradama kojima je na fasadi postavljena izolacija zidovi su deblji za debljinu te iste izolacije. Kod naselja Maraska park to ne ide tako (o čemu je Zadarski.hr već pisao) pa se netko ”dosjetio” više nego upitnog zahvata, koji je izuzetno zahtijevan i osjetljiv (obzirom na moguće oštećenje unutarnjih zidova) građevinski zahvat, kojim se znatno podiže cijena radova, a to je vađenje postojeće zabetonirane cigle iz zidova (pikamiranjem) njeno prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje.
Izolacija koje bi išla poviše postojeće cigle imala bi na sebi tanku ukrasnu imitaciju cigle. Ona bi istina povećala debljinu tih zidova, a da ne bi došlo do nerazmjera u debljini fasade, postojeći zidovi (bez cigle) bili bi pokriveni istom debljinom izolacije (jasno bez ukrasne imitacije cigle).
Na ideju o vađenju cigle poduzetnici – građevinari ne mogu doći k sebi. Smatraju taj postupak preskupim i preriskantnim za stabilnost i poroznost zidova.
– Posebna priča su dizalice topline koje trebaju biti ugrađene. Putem dizalice topline bit će zagrijavana voda na 60 stupnjeva i distribuirana po cijelom naselju u postojeće radijatore u stanovima, koji služe samo grijanju, ali nikako ne služe hlađenju. Radi se o najmanje učinkovitom i skupom načinu grijanja (kad je u pitanju primjena dizalica topline), umjesto da u istom sistemu dizalice topline umjesto radijatora bude upotrijebljen ventilo-konvektor, koji ujedno služi i za hlađenje. Znači pored svih troškova stanari bi bili prisiljeni ljeti plaćati hlađenje, koji su inače u Zadru veći od grijanja.
Stanare se pokušava uvjeriti da će cijena (pored svih opisanih troškova) biti potpuno minorna i da će za to služiti solarni paneli, (koji bi valjda u zimskom periodu trebali osigurati struju za postizanje tako visoke temperature vode), jasno opet bi grijanje stanari plaćali po kvadratu paušalno, bez mjerača potrošnje u svakom stanu, pa grijao se netko ili ne.
– Zanimljivo je da nikome od predstavnika stanara, ali ni od upravitelja stambenih zgrada, nije pala na pamet činjenica da je do zgrada u Maraska parku dovedena plinska mreža koja se mogla koristiti za sustav grijanja i hlađenja cijelog naselja Maraska parka. Zašto to nije napravljeno, vjerojatno znaju samo neki pojedinci koji su uporno inzistirali na već opisanom rješenju.
– Cijeli postupak energetske obnove u naselju Maraska vođen je netransparentno i bez pravovremenog posredovanja informacija vlasnicima stanova. Izabrani model obnove je skup i neučinkovit, a troškovi koje se prenose na stanare su nerazmjerno visoki što će samo podići troškove živote u tim zgradama. Skele na zgradi se već podižu, a stanari još ne znaju hoće li im se mijenjati stolarija jer, iako im je još krajem svibnja bilo rečeno da će to biti napravljeno idućeg tjedna, do današnjeg dana nitko nije došao izmjeriti stolariju onima kojima bi trebala biti zamijenjena. Što znači da njen trošak nije uračunat u cijenu energetske obnove koja bi se kroz pričuvu trebala vraćati idućih 20 godina.
– Na kraju dostavljam vam tablicu visine pričuve koju bi stanari 15 ulaza u Ulici Miroslava Krleže trebali plaćati za energetsku obnovu mjesečno po kvadratu stana. U iznos nije uključen trošak pričuve za redovno održavanje koji je nakon dolaska Nove Suhe za upravitelja podignut na 0,50 eur/m2.