Nakon nedavnog članka o tome kako je Krešimir Sever, nakon nekoliko desetljeća sindikalne borbe, prešao u Vladu na poziciju koja nosi plaću državnog tajnika od gotovo 5000 eura, te o sukobu interesa Marice Vidaković, bivše čelnice Kraša, stigla nam je e-poruka (podaci poznati redakciji) u kojoj se iznose nove informacije o ulozi sindikalnih čelnika u preuzimanju najveće domaće konditorske tvrtke te internim previranjima u sindikatu PPDIV.
U njoj se podsjeća na kaznene prijave koje su radnici podnijeli DORH-u protiv čelnih ljudi Kraša, sumnjajući da su počinili cijeli niz kaznenih djela, o čemu su mediji već pisali. Radnici su tvrdili da, dok oni nisu mogli kupovati udjele, menadžeri su ih gomilali.
Tadašnja RTL-ova “Potraga” otkrila je kako je upravo kada se naveliko govorilo o preuzimanju Kraša, dvadesetak direktora, članova Uprave i Nadzornog odbora, kupilo gomilu udjela te ih u manje od dva mjeseca prodalo, zaradivši pritom šezdesetak puta više. Zbog toga je dio radnika upirao prstom u čelne ljude Kraša, optužujući ih za navodno nesavjesno gospodarsko poslovanje te postupanje na temelju povlaštenih informacija.
Lijepa zarada
Nebojša Šaranović, tadašnji konkurent Pivaca u preuzimanju Kraša, također je javno rekao da je priča bila davno isplanirana te da je kasniji razvoj događaja dokazao da je Kraš ESOP, radnička tvrtka, bila potpuno usklađena u svojim potezima na burzi s kasnijim većinskim vlasnikom. U smirivanju situacije posebno se istaknuo Denis Paradiš, u to vrijeme relativno nov predsjednik PPDIV-a, kojemu je glavna osoba Kraša, Marica Vidaković, bila potpredsjednica. Čak je i Radnička fronta, sindikatima bliska stranka, prozivala PPDIV za eklatantan sukob interesa na štetu radnika jer je čelnica Kraša istovremeno predstavljala radnike i imala funkcije u Kraš ESOP-u, službenom vlasniku tvrtke. U kaznenim prijavama, navodno, isticala se i uloga sindikalnih čelnika u preuzimanju Kraša te bogaćenju dijela menadžmenta i biranih radničkih predstavnika, članova PPDIV-a.
Marica Vidaković kupila je tako krajem kolovoza 2019. veću količinu dionica Kraša. Otprilike tjedan dana poslije, tadašnji najveći dioničar Kraša objavio je ponudu za preuzimanje i nakon toga je cijena Kraševih dionica odletjela u nebo, a Vidaković je na njima zaradila oko 460 tisuća kuna. Paradiš je javno istupao te gorljivo branio čelništvo Kraša i odluke Kraš ESOP-a, bez obzira na to što su ti isti radnici “na stolu” imali ponudu koja im je za njihove udjele jamčila 20 posto više novca, što je pokrenulo spekulacije da su menadžment i sindikalni čelnici dobili nešto “ispod stola”. Tim više što radnici nikad nisu dobili na uvid socijalni dogovor što ga je PPDIV potpisao s novim kupcem, iako su to tražili. Pomalo neobično za sindikalnog čelnika, Paradiš je u televizijskom intervjuu za HRT žestoko kontrirao novinaru Jutarnjeg lista Frenkiju Laušiću, ponašajući se kao glasnogovornik novog vlasnika Kraša, hvaleći njihove poslovne uspjehe te ističući da neće otpušati radnike idućih deset godina.
Teško je povjerovati da to nije radio u dogovoru s tadašnjim vodstvom Kraša i Kraš ESOP-a, odnosno Maricom Vidaković koja je tu istu priču širila po pogonima. Kasnije je, nakon ulaska novog vlasnika, Marica Vidaković, ovog puta u ulozi sindikalne povjerenice PPDIV-a i predsjednice Radničkog vijeća u Krašu, odbijala radnicima pokazati taj socijalni sporazum te je pristajala na smanjivanje prava iz kolektivnog ugovora. Sve je to Paradišu izvukla Radnička fronta kad je samo godinu dana poslije Kraš napustilo više od 200 radnika. U e-poruci čitatelja, koji je očito detaljno upućen u interne procese sindikata, ističe se i javna najava Denisa Paradiša, prilikom preuzimanja funkcije na 8. kongresu PPDIV-a 2016. godine, da je njegov cilj uključivanje mladih i rotacija čelništva sindikata. Do toga nije došlo ni na jednoj razini, čak ni na razini dopredsjednika, gdje i dalje funkciju obnaša Ivan Blažević koji odavno ima uvjete za mirovinu.
Vječni sindikalac
Prema informacijama, dopredsjednik PPDIV-a i povjerenik za Dalmaciju ima 68 godina, ali i dalje je na velikoj sindikalnoj plaći. I planira tu i ostati, pogotovo zato što odgovara Paradišu kojem vjerno “diže ruku” za apsolutno sve odluke, uključujući i financijske planove te pravilnike o radu sindikata. Zbog narušene atmosfere i internih odnosa prema zaposlenicima sindikata te povjerenicima, samo ove godine sindikat su napustila četiri radnika. Blažević je jedan od sinonima za “vječnog sindikalca”, kao što je to bio i Sever prije odlaska u Vladu. Kritičari Blaževićeva sindikalnog djelovanja upozoravaju kako se njegovo ime učestalo veže uz poduzeća koja su na kraju završila u stečaju, zlokobnoj privatizaciji ili zatvaranju.
Naravno, on ne snosi izravnu krivnju za propast tih poduzeća, ali kritičari ističu kako su često ona “pala” tiho, bez organizirane radničke ili sindikalne borbe. Mlađim generacijama tako gotovo ništa ne znače Kaštelanski staklenici, nekoć proizvodni velikan nadomak Splita koji je potpuno nestao. Nezadovoljni potezima PPDIV-a i Ivana Blaževića, radnici su u jednom trenutku prešli u konkurentsku Hrvatsku udrugu sindikata (HUS), kojoj je na čelu bio poznati sindikalist Ozren Matijašević, te su nastavili štrajkati protiv simboličnih otpremnina koje im je uprava nudila. Blažević je tada HUS optuživao za manipulacije, ali su Matijaševiću radnici više vjerovali.
Blažević je bio na strani radnika i u Adriji Zadar, mljekari u Rijeci, Jadranskoj pivovari Split te brojnim drugim kompanijama kojih se u Hrvatskoj danas malo tko sjeća. Bez obzira na “minuli rad” i na njegovih 68 godina, ostaje jedan od najistaknutijih sindikalnih predstavnika u Hrvatskoj, odnosno jedan u nizu vječnih predstavnika radnika, poput Paradiša, Vidaković, Ribića ili već opjevanog junaka Severa, koji često nisu mogli odoljeti zovu političke ili financijske moći.