U malom selu Dolac Vulića, skrivenom u zadarskom zaleđu, gdje se mirisi smokava, domaćih začina i ljekovitih trava šire zrakom, jedna je posebna konoba otvorila vrata gostima. Svojim sloganom “Između korijena i mora” najavljuje priču o povratku korijenima, baštini i hrani, a nalazi se u preuređenom prostoru stare štale u sklopu imanja na kojem su odrastale generacije obitelji Vulić. U konobu se pretvorila zahvaljujući viziji Milana (67), zvanog Mićo, jedinog od petero braće koji je ostao živjeti u selu koje danas broji samo četiri stanovnika. Njegova želja bila je jasna – stvoriti nešto vrijedno i trajno, ne samo za sebe već i za buduće generacije.
– Ideja se rađala godinama, sazrijevala polako, poput dobrog vina, a prave konture dobila je u posljednje dvije godine, kada smo se svi iz obitelji uhvatili posla. Uz mnogo truda, upornosti i – što je najvažnije – srca, stara štala pretvorena je u mjesto okupljanja, sjećanja i uživanja”, kaže Milan Vulić, koji je konobu otvorio s bratom Petrom Vulićem (56) i nećakom Antonom Vulićem (36). Njihov predak Jakan Vulić, po kojem je konoba dobila ime, bio je prvi stanovnik sela, pa njegovo ime danas ponosno stoji iznad ulaznih vrata.
Odabir imena nije slučajan
Trojac je posljednjih godinu dana proveo marljivo obnavljajući prostor nekadašnje štale, pretvarajući je u toplu i autentičnu konobu. Svaki kamen, drvena greda i detalj u prostoru svjedoče o njihovom dubokom poštovanju prema prošlosti i ljubavi koju osjećaju prema tom, njima važnom mjestu.
– Nismo željeli da naše selo umre. Otvorili smo konobu jer želimo da ljudi dođu, osjete mir i vide ljepotu našeg kraja, mjesta gdje smo odrasli. Želimo im ponuditi dobru hranu i kutak u kojem mogu barem nakratko zaboraviti svakodnevne brige”, dodaje Milan. Dolac Vulića zaselak je unutar Općine Jasenice, svega minutu vožnje od glavne prometnice, a opet skriven od užurbanog svijeta. Okružen netaknutom prirodom, nudi veličanstven pogled na polja i moćni Velebit, točnije na Tulove Grede koje se uzdižu iznad sela. Svaki od rijetkih stanovnika nosi prezime Vulić, što selu daje poseban identitet i neobično snažan osjećaj zajedništva.
– U selu je nekoć bilo devet kuća i čak 72 stanovnika. Bilo je živo, veselo, puno djece. Igrali smo nogomet na gumnu, čuvali ovce, išli zajedno u školu, na izlete po Velebitu ili na kupanje u Maslenicu. Bilo je to skromno, ali beskrajno sretno djetinjstvo “, prisjeća se Nikola Vulić. Mlađe generacije obitelji Vulić i danas u srcu nose Dolac – zbog baka i djedova koji su tu živjeli, zbog obiteljskih okupljanja koja se i dalje odvijaju pod stoljetnim stablom kostele. “Čak smo i u ratnim godinama ispred naše kuće, koja je bila zapaljena, slavili vjenčanje brata Jordana”, prisjeća se Nikola.
Važan dio društvenog života
Obitelj Vulić može se pohvaliti dugogodišnjim iskustvom u ugostiteljstvu koje im je pripomoglo u pokretanju novog projekta. Nikola je od 1982. godine u Maslenici vodio kafić Vrisak, koji je bio važan dio društvenog života sve do 1991. godine, a potom ga je Anton ponovno otvorio 2010. godine pod istim imenom i tradicija se nastavila. “Iako je konoba potpuno drugačiji izazov, više vezan za kulinarstvo i autentični doživljaj, prethodno iskustvo je iznimno važno”, zaključuje Milan. On je cijeli projekt s punim povjerenjem prepustio Petru i Antonu koji ima izvanredan osjećaj za detalje i estetiku pa je njegovo iskustvo bilo dragocjeno ne samo u razradi koncepta već i u stvaranju ambijenta. Prostorom dominiraju prirodni materijali poput kamena i drva, a krase ga unikatne dekoracije poput rukom pisanih poruka Antonove bake Mande koje stoje uokvirene na zidu, obiteljske fotografije, a tu je i terasa opasana moćnim kamenim zidovima.
Interijer i eksterijer obiluju šarmantnim detaljima
– Nismo angažirali stručnjake, većina toga je rezultat naših ideja, obiteljske ostavštine i rada lokalnih ljudi. Dio predmeta potječe iz roditeljskog doma, nešto smo nabavili na Benkovačkom sajmu, a dio dekoracija djelo je lokalnog umjetnika Martina Šoše”, govori Anton pa otkriva što se krije iza bakinih poruka.
“Naša baka i majka Manda bila je žena nevjerojatne dobrote i mudrosti. Iako nije išla u školu, naučila je čitati i pisati. Svakodnevno je zapisivala misli o životu, Bogu i zadovoljstvu. Neke od tih poruka danas krase zidove konobe, poput: “Blago onome koga Bog čuva” i “O kako je lipo kad si zadovoljan”. Iz njenih slova nastao je i naš logotip tako da iako konoba nosi ime po muškarcu, u njoj je prisutan snažan ženski duh”, kaže Anton.
O srcu i duši kuhinje brine mlada kulinarska chefica Stella Pasek iza koje je rad u zagrebačkim restoranima poput Theatriuma, Ab Ova i Beštije. Svoje je kulinarsko znanje brusila i u Italiji, na prestižnom sveučilištu ALMA u sklopu kojeg je odradila praksu u nekim od ponajboljih talijanskih restorana. Jelovnik koji je osmislila mijenjat će se sezonski, ali baza ostaje ista – lokalne, tradicionalne namirnice od provjerenih domaćih uzgajivača.
– Nudimo uštipke s ličkom basom, ragu od janjetine koji radimo od cijelog janjeta s maslegijom i kupusom špicarom, teletinu i domaćeg pivca ispod peke, ali i klasike kao što su tartarski biftek ili pašteta od pileće jetre kojima obavezno dodajem poneku lokalnu namirnicu poput sira iz mišine ili domaćeg dimljenog maslaca. Koristimo raštiku, krumpir, samoniklo bilje i začine koji rastu u blizini. Glavna jela sadrže vrhunske komade mesa – biftek, odležani ramstek ili svježu ribu iz zadarske ribarnice. Uz jela se savršeno sljubljuju vina lokalnih vinarija, a imamo i koktele nazvane po lokalnim pričama i izrazima poput Vridanjaka, Kraša i Đine, a koji su zapravo posveta dragim susjedima i kućnim ljubimcima kojih se obitelj Vulić rado sjeća”, nabraja Stella.
Nakon predjela od domaćeg pršuta, pancete i sira te glavnih jela, gosti se mogu zasladiti tartom od jagode, domaćim sladoledom od paške skute ili čokoladnim desertom sa sladoledom od vriskova meda i ušećerenim bademima. Specijalitet su im i “Perine palačinke” koje Petar Vulić peče ispod peke, punjene svježim kravljim sirom, a kojih se njegovi Vulići već godinama ne mogu zasititi. Tako kreiran meni kombinacija je Stellina iskustva, poštovanja prema namirnicama zadarskog zaleđa i naučenih kulinarskih tehnika. Svako njezino jelo prikazuje rad, vrijednosti krajolika i njegovih mogućnosti, kao i želju da vidi zadovoljna lica gostiju i s njima uživa u trenucima provedenima u skrivenom i mirnom Vulića Do‘cu.