Dvjema radnicama koje su u Hrvatsku došle iz Nepala dijagnosticirana je nedavno aktivna tuberkuloza, a kako su obje boravile u kolektivnom smještaju, prije povratka u matične zemlje trebalo je pregledati sve njihove kontakte, i na poslu i tamo gdje su odsjele.
Zabrinjavajuća informacija iznesena nedavno na Kongresu poslodavaca u zdravstvu, ukazuje na problem zdravstvene slike naše ‘uvezene‘ radne snage. Još i više jer u njoj prevladavaju ljudi iz tzv. trećih zemalja gdje su kod nas gotovo iskorijenjene bolesti poput TBC i trbušnog tifusa, pa i hepatitisa, još itekako prisutne.
Kakvi su liječnički pregledi stranaca i može li se dogoditi da se netko inficiran ‘provuče‘ provuče ispod radara, pitali smo dubrovačku infektologinju dr. Ljiljanu Beticu Radić:
– Osobno ne vidim razloga zašto stranci iz trećih zemalja ne bi imali jednaki tretman kao i bilo tko drugi tko se zapošljava. Ovisno o mjestu na kojem će raditi, medicina rada određuje protokole, tako da ne bi smio proći nitko tko bi bio zaražen da može nekog ugroziti. Ne stoji to da se na pregledima ‘propušta‘ radnike jer fali radne snage, točno se zna protokol pregleda za svako određeno radno mjesto, nije isto ako ste kuhar i radite s hranom ili radite u bolnici ili u uredu. Zakon je propisao kakav je liječnički pregled prije zaposlenja i to se mora poštovati. Strani radnici ne trebaju biti diskriminirani u tom pogledu ili da ih se eventualno ‘preskoči‘ neka od nužnih pretraga jer nedostaje radne snage – tvrdi dr. Betica Radić, pa podsjeća da u Hrvatskoj ne smije raditi nitko tko ima tuberkulozu.
– Hrvatska je država gdje je obvezno cijepljenje protiv te bolesti, što je značajno poboljšalo epidemiološku situaciju. U svakom slučaju, uzme se epidemiološka anamneza i onaj tko daje dozvolu za posao zna je li u nekoj zemlji neko cjepivo obvezno ili nije. Treba provjeriti sve bolesti koje bi mogle biti ugrožavajuće za nekog drugog. Nije uputno upirati prstom u bilo koga, tko god se zapošljava, nužna je provjera prema radnom mjestu koje će mu biti dodijeljeno. Iskreno vjerujem da se zakon poštuje, da se sve potrebno nazire, ne znam zašto bi bilo drugačije. I ja sam pročitala u medijima da su iz splitsko-dalmatinskog županijskog Zavoda za javno zdravstvo objavili o radnicama s tuberkulozom, što me čudi, jer je te žene obvezno netko morao pregledati prije zapošljavanja. Kod nas postoje svi preduvjeti za sigurnu epidemiološku situaciju, osim ako se netko ne pridržava pravila, a nadam se da nema takvih – kazala je infektologinja.
U Hrvatskoj strani radnici inače prolaze liječničke preglede, posebno prilagođene za sektor građevine, ugostiteljstva, prehrambene industrije ili zdravstva.
Vrste pregleda su prilagođene budućoj struci, a najčešće uključuju osnove kao što je mjerenje tlaka, pulsa, visine i težine i upite o zdravlju, po mogućnosti na engleskom. Od laboratorijskih pretraga tu su krvna slika, šećer u krvi, po potrebi funkcija pregled jetre i bubrega, te test na spomenute zarazne bolesti (ovisno o poslu, npr. hepatitis, tuberkuloza)
Pregled vida i sluha važan je za rad s opremom, vozilima ili u bučnim okruženjima, a psihofizička sposobnost, pogotovo za fizički zahtjevne poslove. Rentgen pluća također je čest zbog prevencije tuberkuloze. Za poslove u ugostiteljstvu i prehrambenoj industriji strani radnici odrađuju i sanitarni pregled koji obuhvaća bris grla, nosa i ruku, a katkad i test stolice na bakterije i parazite.
Troškove pregleda u najvećem broju slučajeva snosi poslodavac, ako nije dogovoreno drugačije.
Nakon pregleda, ovlašteni specijalist medicine rada izdaje potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti bez koje pojedinac ne može potpisati ugovor o radu.
Pregledi se obavljaju u Domovima zdravlja i privatnim poliklinikama s ovlaštenjem, a cijene se kreću u rasponu od 70 do 150 eura, ovisno o dubini pregleda i gradu.