Vidjeti našu zajedničku baštinu na moderan način, i oblikovati je drugačije, na jedinstven način koji će iz nje izvući zanimljive detalje koji na prvi pogled ne vidimo, to je potpis mlade grafičke dizajnerice Nikoline Rilović. O njenim grafičkim radovima, ilustracijama inspiriranim baštinskim predmetima napose konavoskom narodnom nošnjom već smo pisali u Moskaru prije nekoliko godina, jer su pobrali pohvale i šire publike i struke. Za mladom Konavokom i njenim “n. r. dizajnom” sada je i doškolovanje na prestižnom američkom UCLA i već višegodišnje iskustvo u grafičkom dizajnu, rezultat čega je nedavno dizajnirana nova serija suvenira Konavala i Dubrovnika kojima Nikolina jednako vješto, s modernim tvistom prenosi priču o našem kraju. Promišljenošću detalja i pričom koju o našem nasljeđu prenose, njeni su radovi miljama daleko od većine suvenira koji se u nas prodaju s potpisom Dubrovnika i Konavala.
Posteri, grafike…
– Ilustracije su i dalje srce mog brenda, ali sada su dobile novo ruho kroz uporabne predmete namijenjene turistima i posjetiteljima. Ideja je zapravo nastala iz želje da se proširi ponuda suvenira na način koji odskače od postojećeg asortimana koje smo do sada imali priliku vidjeti u butigama. Moji prijašnji radovi (posteri, grafike, vizualni motivi) bili su prvenstveno
namijenjeni našim ljudima, lokalnoj zajednici koja prepoznaje detalje i simboliku. No u posljednje vrijeme odlučila sam otvoriti novi smjer i približiti nasljeđe Konavala posjetiteljima kroz suvenire koji pričaju priču, ali na jedan svjež i nenametljiv način. Zato sam pokrenula liniju majica, torbi, magneta – nosivih uspomena s pričom – objašnjava Nikolina i što kod turista izaziva znatiželju, a što im ostane kao lijepa uspomena?
– Neke su ilustracije odmah tražile svoje mjesto na proizvodima jer su imale taj “klik” s publikom. Meni je bilo važno da taj iskorak ne izgubi dušu. Željela sam zadržati pažnju na detalju, poštovanje prema tradiciji i ono najvažnije – priču. Jer turisti možda ne znaju sve o našoj baštini, ali žele autentičnost. Žele osjećaj da su dotaknuli nešto stvarno.
Konavle nisu samo pejzaž i kamen, nego i ogromna riznica znanja, estetike i duha. Htjela bih da ljudi, bilo da su ovdje prvi put ili da su odrasli pod ovim kamenom, osjete da naša baština nije zaboravljena stvar iz muzeja, već nešto što i dalje govori. Naša baština nije prošlost, ona je živa, samo čeka da je netko pogleda drugim očima. Vjerujem da je pred nama vrijeme u kojem će se te vrijednosti cijeniti još više.
Stoga sam se i odlučila i na izlaganje radova na Folkloru u Čilipima. Čilipi su bili logičan izbor. Tamo gost zaista može osjetiti srž našeg identiteta, a “n.r.album” je samo još jedan sloj te priče. Tu se folklor ne pokazuje – tu se on živi. Tradicija nije scena, nego svakodnevica. Dočekali su nas raširenih ruku – i organizatori i već dugogodišnji prodavači.
Baština vječna inspiracija
Nedjeljom, od 9 do 12 sati, ispred crkve i zavičajnog muzeja baš u vrijeme kada započinje folklorni program između ostalih možete pronaći i mene – govori Nikolina koja je u dizajniranju linije suvenira našla njihovu edukativnu dimenziju.
– Linija suvenira nastala je iz iskrene želje da se posjetitelje educira o našoj folklornoj baštini – ali na način koji je pristupačan, vizualan i suvremen. Danas živimo brzo i slikovito, pa umjesto suhoparne lekcije, biram pričati priče kroz motive – one koje možete nositi, pokloniti, ili zadržati kao tihi podsjetnik. Posebno me raduje kada se javi naša dijaspora – Hrvati iz svih dijelova svijeta koji prepoznaju te male znakove, detalje, boje i simbole kao poveznicu s domom. Upravo to i jest cilj – stvarati proizvode koji su više od suvenira. Oni postaju most između prošlosti i sadašnjosti, između Konavala i svijeta – govori Nikolina. Objašnjava nam kako je prošla put od procesa izrade dizajna do izrade samih predmeta i konačne suradnje sa suvenirnicama gdje turisti mogu kupiti njene radove.
– Kombinacija je to iskustva, strasti i promatranja. S godinama sam shvatila koji motivi najviše rezoniraju s ljudima, oni koji zaustave pogled, izazovu osmijeh ili potaknu pitanje. Neke sam ideje dugo čuvala u ladici i čekala baš ovaj trenutak, jer nije sve namijenjeno “domaćem” čovjeku. Radim sve sama od dizajna, nabave, pakiranja… a kad zatreba, bez razmišljanja uskaču
moji najbliži. Puno učim u hodu, stalno eksperimentiram i popravljam. Trudim se proizvoditi što više lokalno, u malim količinama i s pažnjom.
Suradnja sa suvenirnicama za mene je bila veliki korak i velika promjena. Riječ je o sasvim novom tipu suradnje koji zahtijeva puno prilagodbe – ne samo logistički, već i u načinu razmišljanja. Imala sam sreću što su mi neki vlasnici suvenirnica ukazali povjerenje i odlučili dati priliku “malom obrtniku”. Prepoznali su iskrenost u mojoj ideji i otvorili vrata brendu koji ne dolazi iz velikih sustava, nego iz jedne sobe i iz jedne ruke. Iako nisu svi bili spremni na suradnju vjerujem da na zasićenim policama ima mjesta za proizvode koji nose autentičnost – a ona često dolazi upravo iz malih radionica, s puno srca i priče.