Kada se krajem srpnja 1966. pripremalo svečano otvorenje Šibenskog mosta, njegov projektant, Beograđanin Ilija Stojadinović i glavni inženjer, inače Zagrepčanin, Stanko Šram, vjerojatno ni u ludilu nisu mogli pomisliti kako će jednog dana s tog čuda arhitekture koje je u ono vrijeme slovio kao jedan od najvećih lučnih mostova u Europi, ljudi – skakati.
I to dobrovoljno, pri zdravoj pameti, ali uz naravno, svu moguću sigurnosnu opremu.
Bungee jumping u Europi popularizirao se početkom 80-ih. U Hrvatskoj je priča krenula krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, i to baš iz Šibenika. Legenda kaže da se nekolicina dobrih prijatelja, tada još golobradih mladića, zaputila put Krešimirova grada sa željom da ondje otvore prvi ‘bungee site‘, odnosno platformu za skakanje. I uspjeli su, unatoč kompliciranoj birokraciji i velikoj dozi skeptičnosti koja ih je pratila cijelo vrijeme.
– Ja sam imao nešto iskustva, skakao sam u Španjolskoj i Francuskoj. Bavio sam se tada slobodnim penjanjem, bio i prvak Hrvatske u skoku s motkom. Prijatelj Krešo bio je veslač, kojem je igrom slučaja cura bila iz Šibenika. Došli smo te 2000. godine s idejom o bungee jumpingu i moram ti priznati da su nas čudno gledali. Rat tek što nije završio, a vi bi skakali s mosta. I ljudi bi vam za to plaćali? Eto, to su bile prve reakcije – kazuje nam Vili Široka, uz Bruna Motiku i spomenutog Krešimira Hledu, jedan od entuzijasta koji je zaslužan što je ideja o bungee jumpingu u Hrvatskoj krenula baš sa Šibenskog mosta.
Špica sezone, nastavlja Vili kreće im krajem srpnja, početkom kolovoza i traje tamo sve do rujna.
– Sada je još uvijek onaj mirni dio sezone. Ljudi nam se ili najave, ili jednostavno dođu – kazuje nam Vili.
Ima i onih koji dođu, onako, na prepad. Poput 18-godišnjeg Rafaela koji je na poklon od kuma dobio priliku da se otisne s 40 metara visine u duboki, plavi ponor.
– Nije me bilo strah, sve do trenutka kada sam trebao skočiti, e onda mi nije bilo baš svejedno, ali sve u svemu, super iskustvo – kazao nam je hrabri mladić koji je kao dokaz da je skočio sa Šibenskog mosta dobio i diplomu. Nek‘ se zna, crno na bijelo!
Kada smo kod straha, ima li odustajanja. Prepadne li se tko pa se ipak predomisli kada se popne na platformu, pitamo Vilija.
– Bude svega. Bude i ljudi koji skokom žele pobijediti strah od visine. Inače, ovo su kontrolirani uvjeti, ništa im se ne može dogoditi. Znam ljudima reći da je bungee kao lunapark, nema velike razlike – sa smiješkom će Vili, koji je, neka bude zapisano, prvi čovjek koji je s skočio s mosta. Bilo je to prije punih 25 godina.
U tih četvrt stoljeća koliko je u ovom poslu, kod Vilija je došlo skakati na tisuće ljudi. Bude i poznatih, glumaca, pjevača, nogometaša, ali i nekih svjetskih faca.
– Prije koju godinu posjetila nas je Phoebe Gates, kći Billa Gatesa. Njen dolazak bio je obavijen velom tajne, pa s tom informacijom u dogovoru s njenim timom nismo smjeli u javnost. Evo sve do sada – sa smiješkom će Vili.
S informacijom o tome da penzioneri iznad 65 godina i žene u toplesu skaču – besplatno – možemo u javnost.
Dakle, bude i jednih i drugih?
– Kako ne. Najstarija osoba koja je skočila s mosta je muškarac od 69 godina – ističe Vili te nam otkriva za kraj tko je u slučaju bungee jumpinga jači spol.
– Žene su hrabrije od muškaraca. One skaču zbog sebe, jer žele doživjeti to iskustvo, muškarci uglavnom skaču zbog drugih – kazuje nam Vili koji s ovim poslom planira nastaviti i dalje.
– Ma barem još 25 godina – zaključuje.