Formula 1 u sezoni 2025. ima rekordni broj utrka na svim krajevima svijeta, ali usput gubi neke tradicionalne lokacije. Romantici će reći – ono što čini dušu ovog sporta. Dok se bolidi natječu pod reflektorima novih blještavih staza, neke od najvoljenijih postaja ispadaju iz rasporeda.
Imola – legendarna talijanska staza koja je kroz povijest svjedočila tragičnim i slavnim trenucima – više nema mjesto u kalendaru. Čak je i sudbina Monaka, dragulja krune F1, donedavno visjela u zraku prije nego je produžen ugovor do 2031. (nakon mnogo neizvjesnosti). U Španjolskoj, kultna Barcelona-Catalunya, domaćin još od 1991., nalazi se pred zalaskom – od 2026. Velika nagrada Španjolske seli se u Madrid, ostavljajući Barcelonu (zasad) bez F1 spektakla.
Sve su to znakovi vremena u kojem se postavlja pitanje: je li tradicija u Formuli 1 postala tek sporedna žrtva neumoljivog širenja kalendara?
Karta sjećanja: Staze koje su nestale iz F1
Nije prvi put da F1 raskida veze s kultnim poprištima svojih utrka. Povijest je puna staza koje su nekad bile sinonim za sport, a danas žive samo u sjećanjima navijača i prašnjavim arhivama. Donosimo pregled nekih od najvećih klasika koje je kalendar “progutao” – svaka od tih staza bila je posebna na svoj način, a nestale su zbog spoja financijskih izazova, političkih odluka ili promjena fokusa sporta.
Hockenheim: Između nostalgije i stvarnosti
Nekoć dom Velike nagrade Njemačke, Hockenheimring je utjelovljivao brzinu i strast njemačkih navijača. Staru konfiguraciju – dugačke pravce kroz crnogoričnu šumu – šezdesetih su obilježavali urlik motora dok bi bolidi jurili kroz drvorede, a modernija skraćena verzija zadržala je čuveni stadionski dio gdje su tisuće fanova u crvenom slavile pobjede Michaela Schumachera.
Ova je staza bila poprište povijesnih događaja, od prvih pobjeda njemačkih vozača do dramatične kišne utrke 2019. koja je, ispostavilo se, bila labuđi pjev Hockenheima. Te godine je posljednji put održana F1 utrka na toj stazi, nakon čega Njemačka više nije imala svog Grand Prixa. Razlozi su bili surovi: izostanak financijske potpore i rastući troškovi organizacije. Unatoč bogatoj tradiciji i činjenici da se upravo u Njemačkoj nalaze proizvođači poput Mercedesa i Audija, bogata baština više nije bila dovoljna da zadrži utrku. F1 je krenula dalje, u potrazi za unosnijim destinacijama, ostavljajući Hockenheim (i Nürburgring) kao relikvije minulih vremena.
Afrika bez traga: Kyalami i neostvareni povratak
Velika nagrada Južne Afrike na stazi Kyalami nekad je donosila miris savane u svijet F1. Još od 1960-ih Kyalami je bio egzotična i izazovna destinacija – brza staza na visokoj nadmorskoj visini, gdje su pobjede odnosile legende poput Jima Clarkea i Alaina Prosta. No, političke okolnosti prekinule su tradiciju: zbog aparthejda F1 je prekinula održavanje utrka sredinom 1980-ih. Nakon okončanja aparthejda, F1 se nakratko vratila u Južnu Afriku 1992. i 1993. – posljednji GP održan je 1993.
Bilo je to vrijeme nade da će Afrika ponovno imati stalno mjesto u prvenstvu. Kyalami je pružao jedinstven pejsaž i predstavljao vrata F1 prema cijelom jednom kontinentu. Ipak, nakon 1993. godine staza je ispala iz kalendara, ponajviše zbog financijskih poteškoća i nedostatka domaće podrške da se nose s visokim zahtjevima Formule 1. Planovi za oživljavanje utrke često su se pojavljivali – posljednji put ambiciozno se govorilo o povratku 2024., no ti su planovi propali.
Kyalami danas živi u sjećanju kao simbol jednog izgubljenog kontinenta u F1 cirkusu, podsjećajući da je Afrika i dalje jedini kontinent bez Grand Prixa.
Sepang: Monsunski adrenalin, uspon i pad tropske utrke
Kada je krajem 1990-ih Sepang ušao u kalendar, bio je vjesnik nove ere globalizacije F1. Smješten usred tropske džungle blizu Kuala Lumpura, Sepang International Circuit dizajniran je kao moderna pista širokih zavoja i dugih ravnina, s impresivnom infrastrukturom.
Od debija 1999. do oproštaja 2017., malezijska Velika nagrada pružala je neke od najdramatičnijih prizora: monsunske kiše koje bi preokrenule poredak, nesnosne vrućine koje su testirale granice izdržljivosti i dvostruke zavojite ravnine koje su vozači obožavali zbog mogućnosti pretjecanja. Sepang je bio poseban i zato što je doveo F1 u jugoistočnu Aziju, približivši sport potpuno novoj publici.
Ipak, iza sjajne fasade počeli su se nazirati problemi – troškovi održavanja utrke i rastuće naknade koje je tražio vlasnik komercijalnih prava jednostavno više nisu bili održivi za domaćine, pogotovo uz pad posjećenosti posljednjih godina.
Malezijska vlada 2017. odlučila je da se više neće kandidirati za nastavak ugovora. Utrka 2017. bila je emotivan oproštaj od Sepanga: jednom od najuzbudljivijih modernih autodroma, čije su prazne tribine nakon odlaska F1 ostale kao nijemi svjedok ekonomskih realnosti sporta.
Istanbul Park: Zavoj 8 i duh istoka – Dragulj koji nikad nije zasjao do kraja
Kada je 2005. otvoren Istanbul Park, mnogi su ga odmah prozvali jednim od najboljih modernih autodroma. Staza je vijugala brežuljcima na azijskoj strani Istanbula, prelazeći preko raznolikog terena i nudeći spektakularni zavoj broj 8 – četverostruki lijevi zavoj tolikog g-sile da je postao legendaran i strašan među vozačima.
Turska Velika nagrada donijela je F1 duh Orijenta i jedinstvenu mješavinu istočne i zapadne kulture; bila je to utrka na pragu dvaju kontinenata. Gledatelji i vozači hvalili su konfiguraciju – pružila je niz klasičnih trenutaka poput sudara timskih kolega Webbera i Vettela 2010. ili Hamiltonovog osvajanja naslova na skliskoj kiši 2020.
Ipak, unatoč kvaliteti staze, posjećenost lokalne publike i financijska održivost bili su upitni. Nakon 2011. F1 se povukla iz Turske zbog nesuglasica oko novca – jednostavno rečeno, domaćini nisu mogli ispuniti financijske zahtjeve Bernieja Ecclestonea. Istanbul Park je godinama zjapio tih, tek povremeno korišten za lokalna natjecanja, sve dok ga pandemija 2020. nije nakratko vratila u kalendar kao zamjensku utrku.
Taj privremeni povratak samo je podsjetio koliko je staza izvrsna – ali također i koliko je Formula 1 odmakla od svojih nekad redovitih destinacija čim se financijska računica nije slagala.
Buenos Aires: Fangio, Reutemann i izgubljeni dom Južne Amerike
Prije sedam desetljeća, Buenos Aires je ispisao povijest kao prva F1 utrka u Južnoj Americi – davne 1953. masa od stotine tisuća ljudi nagurala se uz stazu Autódromo Oscar y Juan Gálvez kako bi vidjeli domaćeg heroja Juana Manuela Fangija.
Tijekom godina Argentina je bila poprište epskih scena: od Fangiovih pobjeda po nesnosnoj vrućini 1955., do burnih 1970-ih kada je domaći as Carlos Reutemann nosio nadu nacije. Nakon pauze osamdesetih zbog političkih nestabilnosti i ekonomske krize, Velika nagrada Argentine vratila se sredinom 1990-ih.
Utrke od 1995. do 1998. bile su kratko oživljavanje stare slave – podsjetnik na strastvenu južnoameričku publiku. No, do kraja 1990-ih Argentina je ponovno zapala u gospodarske teškoće koje su se reflektirale i na F1 projekt. Organizatori su 1998. upali u financijske probleme, te je te godine održana posljednja utrka za VN Argentine.
Provukla se karirana zastava za Michaela Schumachera, a odmah potom i jedna era je okončana. Od 1999. naovamo, Argentina više nikada nije ugostila Formulu 1. Razlog nije bila nezanimljiva staza – naprotiv, tradicionalna južnoamerička gostoljubivost i strast uvijek su bili tu – ali novca i političke volje nije bilo. Danas samo Brazil ostaje kao južnoamerički domaćin u F1 kalendaru, dok se Buenos Aires spominje tek u nostalgičnim razgovorima o izgubljenim tradicijama sporta.
Brands Hatch: Engleski klasik u sjeni Silverstonea
Legendarna britanska staza smještena u Kentu, bila je domaćin 14 F1 utrka između 1964. i 1986., ostavivši trag kroz nezaboravne duele i slavne pobjede domaćih vozača poput Jima Clarka i Nigela Mansella.
Zahvaljujući prirodnom terenu i uzbudljivom rasporedu zavoja, uživala je veliku popularnost među navijačima. Ipak, zbog infrastrukturnih i sigurnosnih ograničenja, kao i političke prednosti Silverstonea, Brands Hatch je ispao iz kalendara nakon 1986. godine.
Pokušaji povratka nikad nisu zaživjeli, dodatno otežani urbanizacijom i ograničenjima buke. Danas staza i dalje živi kroz domaće utrke i moto-priredbe, ali F1 je napustila tu autentičnu destinaciju.
Naravno, ovo je samo dio staza koje su izazivale “drugačije” emocije kod navijača — miris povijesti, glasne tribine, zavoje koji su nosili karakter. A koje su to staze vama ostale pod kožom? Koje vas još uvijek prođu trnci kada ih se sjetite?
Nova era: Što ostaje u sjeni blještavila
Današnji F1 kalendar zamijenio je mnoge od tih klasika utrkama na potpuno novim, blještavim lokacijama. Pod sjajem vatrometa u Saudijskoj Arabiji ili neonskih reklama Las Vegasa, lako je zaboraviti staze poput Spa, Monze ili Suzuke – ali one još odolijevaju, za sada.
U samo posljednjih nekoliko godina dodani su događaji u zaljevskim zemljama i Sjedinjenim Državama: ulična noćna utrka u Džedi, glamurozni spektakl u Las Vegasu, drugi američki Grand Prix u Miamiju, povratak Katara – sve redom destinacije poduprte značajnim ulaganjima i interesima koji nadilaze čistu ljubav prema sportu. Istovremeno, povijesne staze se guraju u kalendarsku izlogu, neke na rotaciju svake druge godine, a neke u potpuni zaborav.
Naravno, širenje Formule 1 donijelo je i pozitivne aspekte: globalna popularnost sporta je na vrhuncu, a nove publike od New Yorka do Rijada dobile su priliku uživo vidjeti najbrži cirkus na svijetu. No, ta ekspanzija dolazi uz cijenu. Profit je preuzeo volan, pa se tako utrke održavaju ondje gdje se može ispuniti tražena cijena, ne nužno ondje gdje srce sporta kuca najsnažnije.
Posljedica takvih odluka je kalendar u kojem se sve više vozi po blještavim ulicama novih metropola, dok istovremeno nema mjesta za najveću ekonomiju Europe, Njemačku – zemlju koja je dala sedmerostrukog prvaka i ima ogromnu bazu fanova.
Usporedba s drugim sportovima nameće se sama od sebe. Tenis nikada ne bi izbacio Wimbledon. Formula 1 je, međutim, u opasnosti da zaboravi vlastiti Wimbledon. Zamislimo scenarij: jednog dana kultna staza poput Monze ili Spa više nije u kalendaru, a zamjenjuje je neka blještava novotarija u pustinji ili megalopolis iz marketing odjela. Za istinske ljubitelje, to bi bilo kao da je tenis napustio travu All England Cluba – nezamislivo i tužno.
Tradicija kao temelj: Ne zaboravimo gdje smo krenuli
Na kraju, ostaje gorko-slatka spoznaja: tradicija Formule 1 nije puki sentimentalni teret kojeg se treba riješiti radi “napretka”, nego čvrsti temelj na kojem je sport izgrađen. Emocije koje navijači vežu uz Imolu, Hockenheim ili Kyalami nisu nostalgija za prošlošću koja koči budućnost, već su dio čarolije koja je F1 učinila više od običnog natjecanja brzine.
Ako se te veze prekinu, F1 riskira da postane bogatija financijski, ali siromašnija u identitetu. Čak i Max Verstappen priznaje: “Upravo su te stare staze razlog zašto sam zavolio utrkivanje.”
Formula 1 može rasti i mijenjati se, ali ne bi smjela zaboraviti odakle je potekla. Tradicija nije lanac koji sputava, već sidro koje drži sport povezanim s onim zbog čega ga ljudi obožavaju. Ako F1 presiječe to sidro, izgubit će kompas koji joj je desetljećima pokazivao put i veliko srce koje kuca ispod karbonskih vlakana i komercijalnih ugovora.
U vremenu novih tržišta i tehnologija, vrijedi se prisjetiti: korijeni, makar zakopani duboko, drže stablo uspravno. Bez njih, sva blještavila svijeta neće spriječiti da se magija raspline. Formula 1 ne smije zaboraviti svoje korijene – jer u njima leži njena neponovljiva čarolija.
10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3
eura mjesečno na ovom linku